Gestacijski dijabetes

Gestacijski dijabetes
Autor: Dr Baškim Bajrami, specijalista porodične/obiteljske medicine
Autor: Dr Baškim Bajrami, specijalista porodične/obiteljske medicine

DIABETES  MELLITUS  (DM, šećerna  bolest) je grupa metaboličkih bolesti koje se karakterišu hiperglikemijom (povišenim nivoom šećera u krvi) nastalom zbog defekta u sekreciji inzulina ili u njegovom djelovanju, ili zbog postojanja oba ova poremećaja.

Šećerna bolest je stanje hronične hiperglikemije koje karakterizira poremećaj metabolizma ugljikohidrata/šećera, masti i bjelančevina.

Nova etiološka klasifikacija klinički manifestnog dijabetesa predlaže 4 osnovne kategorije:

  • I.   tip 1,
  • II.  tip 2,
  • III. drugi specifični oblici dijabetesa,
  • IV. gestacijski dijabetes.
Diabetes mellitus tip I i II
Diabetes mellitus tip I i II

Šećerna bolest u trudnoći – Gestacijski dijabetes

Dijabetes u trudnoći se dijeli na pregestacijski i gestacijski.

Pregestacijski dijabetes (PGDM) je od prije postojeći dijabetes u trudnica.

TrudnicaGestacijski dijabetes (GDM) je stanje utvrđene hiperglikemije tokom trudnoće kod trudnice koja ranije nije bolovala od šećerne bolesti. GDM čini 90% svih oblika dijabetesa tokom trudnoće. Već se kod prvog pregleda trudnice mora razmotriti da li postoji rizik za razvoj GDM. Stanje treba liječiti kao šećernu bolest, s tim da se zaključna dijagnoza postavlja tek nakon porođaja. Ako se i dalje, prema navedenim kriterijima, nalazi hiperglikemija, radi se o novootkrivenoj šećernoj bolesti, a ako se hiperglikemija prema dijagnostičkim kriterijima ne može utvrditi, radi se o gestacijskom dijabetesu. Te osobe, međutim, ostaju u rizičnoj skupini osoba za mogući razvoj šećerne bolesti i treba ih povremeno kontrolirati. Za razliku od dijabetesa tipa 1 i 2, koji se pojavljuju prije ili nakon trudnoće, gestacijski dijabetes pojavljuje se za vrijeme trudnoće, uglavnom u drugom ili trećem trimestru. Taj oblik dijabetesa uzrokovan je povećanom proizvodnjom hormona, ekstrogena i progesterona koja prati vrijeme trudnoće. Gestacijski dijabetes se razlikuje i po tome što nestaje odmah nakon porođaja. Žene koje imaju gestacijski dijabetes imaju kasnije povećan rizik razvoja dijabetesa tipa 2. Više od polovine žena koje su imale GDM  kasnije u životu imaju dijabetes tipa 2.

Intolerancija glukoze (poremećena tolerancija glukoze, IGT) je blaži oblik gestacijskog dijabetesa. Jutarnja glukoza je normalna. Dijagnoza se postavlja na temelju testa opterećenja glukozom, tzv. OGTT. Pacijentici se natašte odredi glukoza u krvi, daje otopina sa 75 grama glukoze i potom, nakon pola sata, jedan sat i nakon dva sata određuje glukoza u krvi. Za dijagnozu je presudna vrijednost nakon dva sata. Ako je ta vrijednost manja od 8.5 mmol/L, kaže se da je tolerancija normalna. Ako je dvosatna vrijednost glukoze između 8.5 i 10.0 mmol/L, stanje se zove intolerancijom.

Dijagnostika  šećerne  bolesti  u  trudnoći

Šećerna bolest se javlja u 2 do 3 %  ranije zdravih trudnica. Ako se nađe glikemija natašte veća od 7 mmol/L ili u slučajnom uzorku iznad 11.1 mmol/L, a takav se nalaz potvrdi u još jednom mjerenju, dijagnoza GDM se postavlja i nije potrebno da se vrši bilo kakvo dalje testiranje, već se primjenjuje liječenje i kontrola. Ako nisu registrovane takve vrijednosti glikemija, retestiranje se vriši između 24. i 28. nedjelje trudnoće. Može se uraditi OGTT (engl. Oral Glucose Tolerance Test, oralno opterećenje glukozom), sa 75 grama glukoze u 250 ml vode, koji je pouzdan 90%. Dijagnoza gestacijskog dijabetesa se postavlja ako je glikemija natašte u venskoj plazmi iznad 5.1 mmol/L, nakon 1h veća od 10.0 mmol/L, a nakon 2h OGTT-a iznad 8.5 mmol/L. 6 nedjelja poslije porođaja žene sa GDM moraju biti retestirane, jer imaju povećan rizik da dobiju dijabetes tip 2 kasnije tokom života.

Faktori rizika koji određuju indikacije za OGTT:                                                                                                               –

  • šećerna bolest u bližoj porodici,
  • glikozurija u toku trudnoće,
  • gojaznost trudnice,
  • dob trudnice (preko 35 godina),
  • makrozomija novorođenčeta iz predhodne trudnoće, habitualni pobačaji, prijevremeni porođaji, mrtvorođenčad iz predhodnih trudnoća.

Vaš  zdravstveni  tim

Održavanje šećera u krvi u željenim granicama za vrijeme trudnoće bit će vam jednostavnije ako ste u kontaktu sa zdravstvenim timom. Takav tim uključuje:

dijabetologa,

ginekologa koji se specijalizirao za visoko rizične trudnoće i trudnoće žena sa dijabetesom,

pedijatra ili neonatologa koji može liječiti moguće stanja u beba koje su rodile majke koje boluju od dijabetesa,

dijetetičara koji ima iskustva u podučavanju ljudi kako da prehranom postignu dobru kontrolu šećera u krvi

Liječenje dijabetesa

Neophodna je striktna kontrola bolesti. Ako je utvrđena IGT, primjenjuje se odgovarajuća dijeta, a ako to ne dovede do regulacije glikemija, mora se u terapiju uvesti inzulin.

Oralni antidijabetici nisu dozvoljeni zbog teratogenog efekta.

Glavni cilj liječenja tokom trudnoće jeste:

  • da se trudnoća iznese do kraja,
  • da se rodi zdravo dijete,
  • da zdravlje majke ne bude narušeno,
  • da glikoregulacija bude optimalna.

Intenzivna inzulinska terapija smanjuje učestalost urođenih pogrješaka

Ispitivanje Američke asocijacije za dijabetes (ADA) pokazuje da se među ženama s dijabetesom tipa 1 koje započnu program intenzivne inzulinske terapije (stroga kontrola šećera u krvi) prije začeća, rađa samo 1% beba s urođenim pogrješkama u usporedbi s 10% takvih beba u majki koje započnu intenzivnu inzulinsku terapiju nakon začeća. Intenzivna inzulinska terapija uključuje česte prilagodbe inzulnskih doza kako bi se održale normalne razine šećera u krvi. Kako trudnoća napreduje, posteljica proizvodi hormone koji smanjuju sposobnost inzulina da snizuju razinu šećera u krvi. To znači da ćete možda trebati 2 do 3 puta veću dozu inzulina od one koje inače uzimate, te da ćete trebati češće doze nego inače. Uvijek se konsultirajte s svojim zdravstvenim timom prije bilo kakve promjene u rasporedu davanja inzulina.

Uticaj trudnoće na šećernu bolest

Trudnice sa šećernom bolešću najčešće su suočene s pogoršanjem dijabetičkih komplikacija, posebno dijabetičke retinopatije i dijabetičke nefropatije. Mirovanje tokom trudnoće jedno je od osnovnih načela liječenja, uz brigu oko reguliranja glikemije i tlaka krvi.

Uticaj šećerne bolesti na trudnoću

Spontani pobačaji mogu biti jedan od prvih znakova koji upućuju na neutvrđenu nereguliranu šećernu bolest.

Mehanički pritisak pri povećanju maternice može dovesti do smetnji u protoku mokraće nastajanje infekcija mokraćnog sustava.

Moguće je očekivati veću učestalost ketoacidoza zbog djelovanja veće količine protuinzularnih hormona.

Preeklampsija se javlja nešto češće u dijabetičnih trudnica, iako je danas rijeđa zbog odgovarajuće regulacije glikemije, krvnog pritiska i mirovanje trudnica. Pojačano nakupljanje tekućine u maternici  česti je uzrok preranog porođaja. Učestalost carskih rezova pozitivno korelira sa dužinom trajanja šećerne bolesti i vaskularnim komplikacijama.

Smrt majke je najteža komplikacija koja nastaje zbog: sepse, hemoragije, ketoacidoze, infarkta miokarda, hipoglikemije, preeklampsije idr.

Praćenje  trudnoće  kod  šećerne  bolesti

Tokom prvog tromjesečja trudnoće nužne su učestale kontrole posebno glikemije, krvnog pritiska i tjelesne težine, kao i kontrola stanja eventualnih dijabetičkih komplikacija. Održavanje euglikemije majke značajno redukuje perinatalni morbiditet i mortalitet.

Kontrola glikoregulacije se vrši određivanjem dnevnog profila glikemije na dva sata, procjenom srednje vrijednosti dnevnih varijacija glikemije.

Samokontrola glikemije pomoću glukomjera omogućava samokontrolu glikemije više puta dnevno. Određivanjem glikoziranog hemoglobina (HbA1c) svakog mjeseca, dobija se uvid u prosječnu vrijednost glikemije za nekoliko nedjelja.

Urinokultura se određuje jednom u svakom trimestru.

Procjenu bubrežne funkcije treba uraditi na početku trudnoće i ponavljati u svakom trimestru.

Pregled očnog dna je obavezan prije trudnoće i treba ga vršiti u svakom trimestru trudnoće.     Ultrazvučni pregled uraditi na početku graviditeta i ponavljati između 18. i 20. nedjelje.

Tokom drugog tromjesečja trudnoće potrebna je redovita i pojačana kontrola pretraga uvedenih tokom prvog tromjesečja. Potrebno je obratiti pozornost i na najmanja odstupanja od referentnih kliničkih i laboratorijskih pokazatelja.

Tokom trećeg tromjesečja potrebno je nastavati s redovitim ambulantnim kontrolama do 36. nedjelje trudnoće. Tada je poželjno trudnicu hospitalizirati i intevizirati kontrolu svih kliničkih i laboratorijskih pokazatelja, posebno glikemije kao i odrediti eventualnu potrebu za ranijim porođajem. Redovite kliničke i ultrazvučne pretrage majke i djeteta omogućuju određivanje optimalnog vremena za porođaj.

Poslije porođaja potrebno je pažljivo praćenje tokom razdoblja dojenja s postupnim vraćanjem redovitim obrocima te potrebnoj dozi inzulina. Tokom 4 do 6 nedjelja nakon porođaja treba očekivati potpuni oporavak žena.

Reference:

  1. Interna medicina, Božidar Vrhovac i sur., Naklada Ljevak, Zagreb, 2003.
  2. Opšta medicina-porodična medicina, Dane Žigić i sar., Sekcija opšte medicine SLD, Beograd, 2003.
  3. Mayo clinic o životu s dijabetesom, Medicinska naklada, Zagreb, 2005.
  4. American Diabetes Association (ADA) Standards of Medical Care in Diabetes 2011,  Diabetes Care, Vol. 34, supplement 1, january 2011.
  5. www.care.diabetesjournals.org
  6. http://www.diabetes.org/diabetes-basics/gestational/
  7. http://www.idf.org/types-diabetes
  8. http://www.easd.org/
  9. http://www.who.int/topics/diabetes_mellitus/en/

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*


Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.