
Asparat-aminotrarisferazu (AST), koja je pretežito citoplazmatski enzim, i alanin-amtnotransferazu (ALT) koja je podrijetlom iz mitohondrija i citoplazme, nalazimo u mnogim tkivima gdje kataliziraju prijenos aminoskupina između organskih kiselina. ALT je pretežno zastupljen u jetri, a AST nalazimo u srcu, mišićima, bubrezima, mozgu i krvnim stanicama.
Vrijednosti kod oštećenja
Vrijednosti ALT i AST osjetljivi su indikatori oštećenja jetre i povišene su kod hepatocelularne nekroze zbog njihova otpuštanja iz jetrenih stanica u krvotok. No, kod izoliranog ili nerazmjernog porasta AST-a uzrok moramo potražiti izvan jetre. Omjer vrijednosti A ST/ALT u većini je jetrenih oštećenja manji od ili jednak i, a omjer veći od 2 upućuje na alkoholni hepatitis i Wilsonovu bolest. Umjerena hepatalna upala ili nekroza, primjerice kod steatoze jetre, abuzusa alkohola, kroničnog virusnog hepatitisa, ciroze jetre, kolestaze, neoplazme i, rjeđe, hemokromatoze obično izaziva blaži dugotrajni porast aminotransferaza (< 250 ij.). Bilo koja jetrena bolest može izazvati trajno umjereno povišene vrijednosti aminotransferaza (250-1000 ij.), ali ih najčešće nalazimo u virusnom hepatitisu, autoimunosnim bolestima jetre, oštećenju jetre lijekovima, Wilsonovoj bolesti, deficitu α1 antitripsina i uporabi kokaina.
U akutnoj bilijarnoi opstrukciji i alkoholnoj bolesti jetre koja je pogoršana istodobnim virusnim hepatitisom ili kod dodatnog oštećenja paracetamolom, bilježimo vrijednosti aminotransferaza oko 1000 ij.
Toksična oštećenja jetre, uključivši i ona prouzročena lijekovima, te akutni virusni hepatitisi obično su razlog visokim vrijednostima aminotransferaza u krvi (> 2000 ij.).
Ishemijsko oštećenje jetre s masivnom nekrozom hepatocita karakterizira nagao i vrlo visok porast aminotransferaza i laktat-dehidrogenaze koji je praćen umjerenim porastom alkalne fosfataze.
U tom stanju nakon brzog porasta aminotransferaza nastupa relativno brzo (tijekom 7—10 dana) pad vrijednosti unutar normalnih granica. Važno je naglasiti da visina porasta aminotransferaza nema prognostičku vrijednost niti nedvojbeno određuje tip i opseg jetrenog oštećenja. Stoga je nužno serijsko određivanje koncentracije u krvi i tumačenje dinamike u kontekstu kliničke slike. Pad aminotransferaza unutar referentnih vrijednosti popraćen porastom bilirtibina i produljenjem protrombinskog vremena loš je prognostički znak, primjerice kod fulminantnoga hepatitisa s masivnom nekrozom hepatocita.
Laktat-dehidmgenaza uobičajeno se određuje unutar skupine biokemijskih pokazatelja, no rijetko pridonosi dijagnostičkom postupku. Visoke vrijednosti tog enzima popraćene povišenjem alkalne fosfataze upućuju na malignu infiltraciju jetrenog parenhima.
Be the first to comment