Imunohemolitička anemija izazvana lijekovima - Zdravlje
Naslovna » Interna » Imunohemolitička anemija izazvana lijekovima

Imunohemolitička anemija izazvana lijekovima

Dvije su vrste lijekova koji su izravno upleteni u imunohemolitičku anemiju (Imunohemolitička anemija izazvana lijekovima), a razlučujemo ih po mehanizmu njihova djelovanja.

Dvije osnovne vrste lijekova koje izazivaju imunohemolitičku anemiju

  • lijekovi kao što je antihipertenziv a-metildopa, koji izazivaju bolest gotovo u svakom pogledu identičnu s imunohemolitičkom anemijom s toplim antitijelima
  • lijekovi koji se mogu vezati na površinu eritrocita i izazvati nastanak antitijela usmjerenih protiv kompleksa lijek-eritrocit. Povezanost lijeka i glikoproteina može biti relativno čvrsta kao u slučaju penicilina ili relativno slaba kao u slučaju kinidina.

Coombsov test je pozitivan

Do 10% bolesnika koji uzimaju a-metildopu u dozi od 2.0 g/d ima pozitivan direktni Coombsov test. Neznatan broj ovih pacijenata razvije sferocitozu i hemolizu, često teškoga stupnja.

Ovaj “autoimuni” poremećaj nastaje vjerojatno zbog činjenice da a-metildopa mijenja proteine koji nose Rh antigene tako da lijek postane imunogeničan. Nastala antitijela unakrižno reagiraju s normalnim Rh proteinima. Tako antitijela ne reagiraju s lijekom, a indirektni Coombsov test je pozitivan čak i kada se lijek ne doda u test.

Dvije specifične osobine su da je indirektni Coombsov test pozitivan u gotovo svih bolesnika s hemolizom i da su eritrociti obloženi s IgG, ali ne i s C3. Hemoliza se smanjuje tijekom nekoliko tjedana nakon prestanka uzimanja lijeka, premda direktni Coombsov test može ostati pozitivan i više od jedne godine.

U većini ostalih slučajeva u kojima lijek izaziva imunohemolitičnu reakciju antitijela su usmjerena protiv kombinacije lijeka i membranskog glikoproteina na koji je lijek prihvaćen. Na taj način indirektni Coombsov test nije pozitivan osim ako se lijek ne doda u otopinu gdje se vrši testiranje.

Nadalje hemolitična reakcija in vivo također ovisi i o prisutnosti lijeka i obično prestaje ubizo nakon što se prekine s njegovom primjenom. Ako se lijek da u vrlo visokoj dozi (10 milijuna jedinica ili više na dan) ovaj tip reakcije mogu izazvati penicilin i njegovi srodnici.

Lijek relativno čvrsto prijanja za glikoprotein na eritrocitnoj membrani. Hemoliza in vivo obično nije teška. Kako su antitijela obično IgG može nastati sferocitoza, kao i destrukcija u slezeni. Većina drugih lijekova ne prianja tako čvrsto na glikoproteine, te se oni i antitijela koja na njih nastanu odstranjuju za vrijeme faze ispiranja pri Coombsovu testu.

Većina tih antitijela veže komplement (osobito IgM), te njegove komponente ostaju na površini eritrocita. Tako je direktni Coombsov test pozitivan s anti- C3, ali ne i s anti-IgG. Ponovno, antitijela se dokazuju indirektnim Coombsovim testom samo kada se lijek doda u inkubacijsku mješavinu.

Hemoliza može biti prilično teška, ponekad se pojavljuju znakovi intravaskularne hemolize, no sve odmah prestane obično nakon sustezanja lijeka. Pokazano je da osim kinina i kinidina i brojni drugi lijekovi uzrokuju ovakvu reakciju. Neki od njih su sulfonamidi, sulfonilurea, fenacetin, stibofen i dipiron.

Podijelite sa drugima...Share on FacebookShare on TumblrTweet about this on TwitterShare on LinkedInShare on Google+
Tekst objavio: Dervis Deljo
Tag

Slični članci

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *