MRSA

S kože na okolinu može se prenositi običnim fizičkim kontaktom, a iz nosa ili pluća putem kapljica

Naziv MRSA sve češće susrećemo ne samo u stručnoj literaturi nego i u dnevnim novinama. Riječ je o obliku bakterije Staphylococcus aureus koja je razvila specifičnu otpornost, najprije na djelovanje penicilina od 1947. godine, a poslije i na djelovanje antibiotika meticilina i sličnih antistafilokoknih lijekova koji pripadaju grupi beta-laktamaza. Sam naziv govori da je riječ o bakteriji otpornoj na meticilin: Methicilin Resistant (otporan) Staphylococcus aureus.
Bakterija Staphylococcus aureus često je prisutna na koži ili u nosu zdravih ljudi, pa se tako smatra da kolonizira (bakterije prisutne, ali nisu izazvale infekciju, tj. bolest) područje nosnica kod 25 – 30 posto populacije. Podaci iz SAD-a govore da je trećina populacije prenositelj “običnog” stafilokoka, a procjenjuje se da je MRSA prisutna kod jedan posto populacije.
Prisustvo bakterije Staphylococcus aureus na neoštećenoj koži kod većine ljudi ne izaziva nikakva oštećenja, dok prodor mikroorganizma ispod kože ili u tijelo (npr. pluća) može izazvati ozbiljne zdravstvene probleme (npr: vrijed ili upalu pluća). Osobe koje na koži imaju tu bakteriju, i koje ne moraju imati zdravstvenih problema, smatramo prenositeljima tog mikroorganizma. S kože na okolinu Staphylococcus aureus može se prenositi običnim fizičkim kontaktom, a iz nosa ili pluća kapljičnim putem. Put prenošenja na okolinu isti je i kod oblika stafilokoka koji je otporan na meticilin.
Otporni oblik stafilokoka mnogo je opasniji od svog “neotpornog” rođaka jer je njegova patogenost veća (lakše izaziva infekciju), zarazniji je (lakše se prenosi na druge osobe) i teže se liječi (najčešći lijek izbora je Vankomicin). Najviše ugrožava novorođenčad (još nerazvijen imunološki sustav), starije osobe, one koje boluju od teških i kroničnih bolesti, osobe izložene raznim invazivnim postupcima, poput dijalize, znači ljude s oslabljenim imunitetom.
Dok prisustvo MRSA na zdravom organizmu ne mora nužno izazvati nikakve probleme, kod osoba s oslabljenim imunitetom, dubokim ranama, intravenskim kateterima, može biti pogubno po život. U njihovu slučaju, prodor MRSA u tijelo može dovesti do teških posljedica kao što su trovanje krvi (septikemija), infekcija kosti (osteomijelitis), infekcije srčanih zalistaka (endokarditis), itd.
S obzirom na to da bakterija može biti prisutna na koži, a da ne uzrokuje daljnja oštećenja, posjetitelji bolničkim pacijentima koji imaju MRSA, odnosno bolničko osoblje koje liječi i njeguje oboljele, najvjerovatnije se neće inficirati. No, oni mogu biti prenositelji mikroorganizma na osobe koje pripadaju navedenim rizičnim skupinama, koje su tada pod povećanim rizikom za razvijanje po život opasnih bolesti. Dakle, MRS-A
ugrožava osobe koje već boluju i čiji je imunološki sustav suprimiran (oslabljen).

Kako se zaštititi od zaraze stafilokokom i njegovim MRSA oblikom

Prakticirati ispravne higijenske navike:
– redovito prati ruke sapunom i toplom vodom ili rabiti maramice s alkoholnim dezinficijensom (naročito nakon posjeta bolnicama)
– ogrebotine i posjekotine držati čistim i pokriti zavojem ili flasterom dok ne zacijele
– izbjegavati fizički kontakt s ljudima koji imaju otvorene rane ili zavoje te obvezno prati ruke nakon eventualnog kontakta s njima
– izbjegavati zajedničku uporabu osobnih predmeta kao što su ručnici ili britvice
– održavati okolinu čistom i suhom (prašina i površine koji put mogu biti pravi rezervoar mikroorganizama)

MRSA nije samo  bolnička infekcija

Od stafilokoka, uključujući i MRSA oblik, najčešće se razbolijevaju osobe s oslabljenim imunološkim sustavom. S obzirom na to da takvih osoba najviše ima u bolnicama, MRSA je dugo smatrana isključivo bolničkom infekcijom i tretirala se raznim mjerama isključivo u bolnicama.
Međutim, od stafilokoka, pa i njegova MRSA oblika, mogu se razboljeti i osobe izvan bolničkog okruženja. Ako je infekcije MRSA dobivena od osobe koja nije ležala u bolnici posljednjih nekoliko godina, ili nije bila izložena dijalizi, kateterizaciji ili nekom kirurškom zahvatu, taj oblik MRSA infekcije naziva se CA-MRSA (prema engleskom Community Acquired MRSA ili MRSA stečena u zajednici, društvu). Najčešće se manifestira kroz razne oblike akni, gnojnih vrijedova i kožnih apscesa, koji mogu biti različita izgleda i oblika, a običn-o su crveni, bolni i sadrže gnoj. Ako uzročnik na bilo koji način prodre u tijelo, može dovesti do opasne upale pluća koju je teško liječiti.
Rezultati studija iz SAD-a iz 2003. godine upozoravaju da je od svih klinički tretiranih MRSA, njih 12 posto stečeno u zajednici, iako taj broj varira u različitim populacijama i geografskim područjima. CA MRSA najlakše se prenosi u zajednicama koje podrazumijevaju zajednički boravak i bliske kontakte većeg broja osoba kao što su škole, zatvori, sportski klubovi. Mogućnost dobivanja MRSA u zajednici dodatno pospješuju bliski kontakti “koža na kožu”, različita oštećenja kože (ogrebotine, razderotine, posjekotine), zagađene površine i predmeti, prenapučeni životni uvjeti i loša higijena, što je najvažniji čimbenik.