Zahvaljujući lakoći i mogućnosti višestrukog ponavljanja, neškodljivosti ove metode po pacijenta, au porodništvu i po plod, učinkovitom i neposrednom dobivanju nalaza, ultrazvučna dijagnostika sve se više primjenjuje u medicini uopće, tako da je danas koriste gotovo sve praktične medicinske discipline (kirurgija, interna medicina, pedijatrija, urologija, kardiologija i druge). Ona se također s velikim uspjehom koristi i u ginekologiji, a njena primjena u perinatologiji, odnosno u porodništvu otvorila je nove izvanredne dijagnostičke, pa, može se reći i terapijske mogućnosti i vidike.
Tako, primjerice, zahvaljujući ultrazvučnoj dijagnostici moguće je već u petoj tjednu gestacije ustanoviti trudnoću, lako i brzo dijagnosticirati izostao abortus (missed abortion), otkriti grozdastu molu na samom početku ovog patološkog stanja. Isto tako, pomoću ultrazvuka može se određivati starost trudnoće u bilo kojem gestarijskom dobu. U odmaklijim mjesecima trudnoće može se pratiti rast i razvoj ploda, mogu se zapaziti eventualne anomalije u njegovom razvoju (hydrocephalia, rnikrocephalia, anencephalia, fokomelia itd.)
Također, može se odrediti mjesto usađivanja posteljice, a kod posteljice prethodnice i tip placente previje (placenta previa centralis, parcialis, lateralis). Pregled ultrazvukom relativno lako otkriva i prijevremeno odljuštivanje normalno usađene posteljice i može doprinijeti procjeni starenja posteljice. Pomoću ove dijagnostičke metode može se, na temelju količine plodne vode, postaviti dijagnoza oligoamniona ili polihidramnion. U ranim mjesecima (prva tri) trudnoće mjeri se temenotrtično udaljenost, a kasnije biparietalni promjer, abdominalni promjer i duljina femura, pa se na temelju dobivenih podataka određuje rast ploda, odnosno starost trudnoće.
Ultrazvukom se isto tako, sigurno i lako, već u ranim mjesecima trudnoće dijagnosticira višeplodna trudnoća, određuje položaj, stav, smještaj i držanje ploda. Pored toga, može se kontrolirati protok krvi kroz umbilikalne krvne žile i pratiti srčana radnja ploda što omogućuje dijagnozu mrtvog ploda u maternici (foetus mortus in utero). U kasnijim mjesecima u znatnom postotku može se točno dijagnosticirati i pol još nerođenog ploda.
Poseban značaj ima ultrazvučna dijagnostika u praćenju trudnoće kod žena koje imaju miome na maternici ili cistu na jajniku, jer omogućuje točnu lokalizaciju tumora, kao i praćenje eventualnih promjena na njima (rast ciste, rast mioma, ili pojava degeneracije ili nekroze). Određivanje položaja mioma u odnosu na maternicu značajno je, jer olakšava donošenje odluke o načinu završavanja poroda. Kod tumora previje porođaj se najčešće završava carskim rezom.
Radi postavljanja što točnije dijagnoze uzima se potrebni materijal pomoću kojeg se ispituje stanje ploda, a obavljaju se neke intervencije pod kontrolom ultrazvuka. Na taj način, u ranim mjesecima trudnoće radi genetskih ispitivanja vrši se biopsija čupastog horiona (chorion frondosum) ili dobivanje plodne vode punkcijom kroz trbušni zid i maternicu (amniocenteza). Amniocenteza se vrši nakon 16. tjedna trudnoće. Znatno kasnije može da se vrši hordocenteza (dobivanje uzorka krvi iz pupkovine).
U slučajevima teške Rh senzibilizacije žene, kada je muškarac homozigot Rh pozitivan i kada će svaki plod biti rezus pozitivan te su male ili nikakve sens da se rodi živ i za život sposobno novorođenče, dana može se vrši intrauterina transfuzija kn plodu pod kontrolom ultrazvuka.
U kasnijoj trudnoći kada se ne zna tačnar starost trudnoće, ili kada se veličina ploda i starost trudnoće dobivena na temelju anamneze ne poklapaju, zrelost ploda, odnosno njegova sposobnost za vanmaterični život može se odrediti ispitivanjem odnosa lacitina i sfingomielina u plodnoj vodi koja se dobij a kasnom amniocentezom izvršenom pod kontrolom ultrazvuka. Ako je taj omjer veći od 2: 1 u korist lecitina znak je daje trudnoća pred terminom i da je plod zreo.
Be the first to comment