Hypophysis cerebri

Hipofiza (hypophysis s. glandula pituitaria) je mala endokrina žlijezda koja se nalazi na ventralnom dijelu hipotalamusa sa kojim je povezana svojom peteljkom ili infundibulumom. Smještena je u hipofiznoj udubini (fossa hypophysialis) na gornjoj strani trupa klinaste kosti, a između desnog i lijevog sinus cavernosusa.  Gornja strana trupa klinaste kosti između tuberculuma i dorsuma sellae je u cjelini oblikovana kao tursko sedlo, pa se i zove sella turcica. Udubina u kojoj je smještena hipofiza pokrivena je duplikaturom tvrde moždane opna zvanom diaphragma sellae, koja u sredini posjeduje otvor za prolaz infundibuluma. Iznad hipofize nalaze se hipotalamus i optička hijazma. Težina joj varira od 0,3 do 0,8 grama.

Hipofiza se sastoji iz dva osnovna dijela, adeno i neurohipofize, koji se razlikuju kako po razvoju, tako i po građi i funkciji. Adenohipofiza je ektodermalnog porijekla, a neurohipofiza po svom razvoju pripada diencefalonu.

Adenohipofiza se najvećim dijelom nalazi u sella turcica, a manjim dijelom iznad diaphragmae sellae. Zauzima četiri petine hipofize. Sastoji se od tri dijela: prednji  (pars anterior), srednji (pars intermedia) i stražnji dio (pars infundibularis). Pars anterior zauzima rostralni dio hipofizne udubine i predstavlja  najveći i najvažniji dio adenohipofize. Pars intermedia se nalazi na granici između adeno i neurohipofize,  dok pars infundibularis predstavlja supraselarni nastavak adenohipofize koji u vidu nepotpune ogrlice obuhvata gornji dio infundibuluma. U ovom dijelu adenohipofize nalazi se jedan dio primarne kapilarne mreže, te završeci aksona iz pojedinih jedara hipotalamusa. Adenohipofizni hormoni su u zavisnosti od njihove hemijske građe, grupisani u tri klase: glukoproteinski, mamosomatotropni i opiomelanokortni hormoni.

Glukoproteinski hormoni (tiro-stimulirajući – TSH, luteinizirajući – LH i folikulostimulirajući – FSH). Tiro – stimulirajući hormon (TSH) djeluje na folikularne ćelije štitne žlijezde koje pod njegovim uticajem izlučuju hormon tiroksin. Folikulo – stimulirajući hormon (FSH) potiče rast folikula  u ovarijumu, a kod muškaraca aktivira spermatogeni epitel testisa. Luteinizirajući hormon (LH) uzrokuje ovulaciju, dok kod muškaraca stimulira intersticijske (Leydig-ove) ćelije na sekreciju testosterona

Mamosomatotropni hormoni (somatotropni hormon – STH; i prolaktin) Somatotropni hormon (STH) stimulira rast tijela nakon rođenja. Prolaktin potiče razvoj mlječne žlijezde i laktaciju.

U skupinu opiomelanokortnih hormona spadaju adrenokortikotropni (ACTH) i melanostimulirajući hoormon (MSH). Adrenokortikotropni hormon (ACTH) stimulira sekreciju glukokortikoida iz kore nadbubrežne žlijezde, a u nešto manjoj mjeri i sekreciju mineralokortikoida. Funkcija melanostimulirajućeg hormona kod čovjeka nije poznata.

Neurohipofiza je dio pituitarne žlijezde koji se razvija iz diencefalona. Sastoji se iz tri dijela: eminentia mediana, infundibulum i pars posterior. Eminentia mediana se nalazi na granici sa hipotalamusom. Ona obuhvata gornji dio infundibuluma na ventralnom zidu treće moždane komore. U njoj se nalazi proksimalni dio tzv. portalnog krvotoka hipofize, potom završeci aksona peptidergičkih neurona iz jedara hipotalamusa na čijim se krajevima luče releasing i inhibiting hormoni, te završeci dopaminergičkih aksona tuberoinfundibularnog trakta iz nc. arcuatusa. Infundibulum, zajedno sa pars infundibularisom adenohipofize čini peteljku čitave hipofize. Pars posterior se nalazi u kaudalnom dijelu sellae turcicae. Čine ga pituciti, brojni kapilari, te aksonski završeci koji uglavnom potiču iz magnocelularnih jedara hipotalamusa. Na fenestriranim kapilarama partis posterioris završavaju aksoni iz magnocelularnih jedara hipotalamusa ( nc. supraopticus i nc. paraventricularis) koji prethodno formiraju tr. hypothalamohypophysialis. Na aksonskim terminalima oslobađaju se oksitocin i antidiuretski hormon (ADH) ili vazopresin.

Oksitocin je hormon kojeg stvaraju magnocelularni neuroni paraventrikularnog jedra hipotalamusa. Ovaj hormon ima dva glavna fiziološka učinka: podstiče otpuštanje mlijeka iz dojke i uzrokuje kontrakciju glatke muskulature materice za vrijeme porođaja.  Antidiuretski hormon (ADH) ili vazopresin stavaraju magnocelularni neuroni supraoptičkog jedra hipotalamusa. On djeluje na permeabilnost distalnih tubula bubrega u smislu povećanja reapsorpcije vode i elektrolita iz primarnog urina u cirkulaciju.

Hipofizu vaskulariziraju aa. hypophysiales superiores et inferiores koje se odvajaju od supraklinoidnog i kavernoznog  segmenta a. carotis internae. Eminentiu medianu i gornji dio infundibuluma opskrbljuju gornje hipofizarne arterije koje u pomenutim strukturama prave tzv. primarni kapilarni splet. Kapilari u ovom spletu su fenestrirani i u kontaktu su sa peptidergičnim i dopaminergičnim aksonima iz hipotalamusa. Kapilari iz primarnog kapilarnog spleta se spajaju i formiraju duge portalne sudove koji se spuštaju kroz infundibulum do adenohipofize. Od ovih sudova u adenohipofizi se formira sekundarni kapilarni splet. Portalne krvne žile hipofize, su slično v. portae u jetri, umetnute između dva kapilarna spleta, jednog u eminentia mediana i drugog u adenohipofizi. Portalni krvotok hipofize je dio tzv. neurovaskularne mreže preko koje hipotalamus djeluje na izlučivanje hormona adenohipofize (preko releasing i inhibiting hormona). Donje hipofizarne arterije snabdjevaju neurohipofizu.Vensku krv iz hipofize skupljaju tzv. hipofizarne vene koje se uljevaju u sinus cavernosus.