Bronhiektazije

Etiologija

Uzroci su brojni, a najčešći su: urođene bronhiektazije, mehanička oštećenja bronhija, upalni pneumonitis (aspiracija želučanog sadržaja ili kemikalija, inhalacija plinova, lijekovi …), granulomatoza (tuberkuloza, sarkoidoza …), imune deficijencije, poremećaji mukocilijarnog klirensa, postifektivno oštećenje bronhija (bakterijama, virusima ili protozoama).

Dvije su preduvjeta za nastanak ovog oboljenja: opstrukcija jednog ili više bronha i nastanak infekcije distalno od opstrukcije. U osnovi je poremećaj mukocilijarnog klirensa tako da dolazi do dužeg zadržavanja mukusa (sluzi) i mikroorganizama što uzrokuje oštećenje epitela i povećanja sekrecije mukusa. Sve to stimulira zapaljenjski odgovor organizma, ali s obzirom da uzročnik ne može se eliminira nastaje kronična upala (upala).

Klinička slika

Tipičan oblik prati obimna ekspektoracija (iskašljavanje), najčešće ujutro. Simptomatologija koja prati tipičan oblik obuhvata kašalj, otežano disanje, sekreciju iz nosa gnojavog sadržaja, maljičasti prsti, iskašljavanje krvi …

Dijagnoza

Metoda kojom se postavlja dijagnoza ovisi o stupnju oštećenja, tj. od anatomskih promjena. Najvažniji je auskultatorni nalaz prilikom koga se na periferiji pluća čuje vezikularno disanje s inspirijumsko-ekspirijumskim pucketanjem. Radiološki nalaz nije karakterističan. Laboratorijske analize u mirnoj fazi bolesti su uredne, au egzacerbaciji je ubrzana sedimentacija i postoji leukocitoza. U funkcionalnom ispitivanju pluća imaju lako oštećenu funkciju restriktivnog tipa.

Liječenje

Potpuno izlječenje je moguće kirurškim putem. Konzervativna terapija podrazumijeva upotrebu antibiotika, sprovodjenje posturalne drenaže, uporabu bronhodilatatora i higijensko dijetetski režim.