Paranazalni sinusi su pneumatizirani prostori koji se nalaze uz nosnu duplju i sa njom komuniciraju. Ima ih 4: sinus spfenoidalis, maksilaris, frontalis i etmoidalis.
Sinus sfenoidalis je smješten u trupu klinaste kosti, i jednom pregradom, septum sinuum sfenoidalium podijeljen je na dva dijela koji ne moraju biti jednaki. Nekada postoji i više pregrada koje sfenoidalni sinus dijele na više odjeljaka. Sfenoidalni sinusi, kada su jako razvijeni šalju svoje produžetke prema malim i velikim krilima, te pterigoidnim narastcima, što može uzrokovati komplikacije pri upalama i operativnim zahvatima u ovom području. Aperturae sinus sfenodalis se nalaze u malim koštanim školjkama zvanim conhae sfenoidales (osicula Bertini), koje su najprije samostalne, a potom srastu sa klinastom kosti. Sinus sfenoidalis e otvara preko recesus sfenoetmoidalis u gornji nosni hodnik. Kroz sfenoidalni sinus se može pristupit na hipofizu, što se označava kao transfenoidalni pristup.
Sinus maxillaris je koštana šupljina ispunjena zrakom i obložena sluznicom nosne duplje. Ima kao i trup gornje vilice oblik trostrane piramide sa bazom prema medijalno i vrhom prema lateralno. Koštani zidovi maksilarnoga sinusa predstavljeni stranama na trupu gornje vilice. Na medijalnom zidu sinusa koji ujedno predstavlja njegovu bazu, nalazi se trokutasti procjep hiatus maksilaris koji je pomoću nastavaka triju susjednih kostiju podijeljen na tri manja, sekundarna otvora, prednji, srednji i stražnji. Jedino je srednji prolazan, dok su prednji i stražnji zatvoreni sluznicom nosne duplje označenom kao fontikuli nasales. Pomenuti narastci susjednih kostiju koji učestvuju u sužavanju hiatusa maksilarisa su: odozgo, procesus uncinatus osis etmoidalis, straga, procesus maksilaris osis palatini i odozdo, procesus etmoidalis conhae nasalis inferioris. Otvor koji ostaje prohodan ima polumjesečast oblik te je nazvan hiatus semilunaris. On se otvara u meatus nasi medius. Osim centralne šupljine sinus maxillaris posjeduje i četiri produžetka ili recesusa i to: recesus zigomatikus prema istoimenom narastku, recesus frontalis prema procesusu frontalisu, recesus palatinus prema procesusu palatinusu i recesus alveolaris prema alveolarnom narastku. Od njih je sa praktičnog aspekta najznačajniji recessus alveolaris koji se pruža iznad korijenova predkutnjaka i kutnjaka, a izuzetno iznad korijena očnjaka. Korijenovi zuba preko ovog recesusa imaju blizak odnos sa sinusnom šupljinom, a često svojim vrhovima strše u nju. Najbliže odnose sa sinusom imaju korijenovi prvog i drugog kutnjaka, te umnjak, čime se objašnjava mogućnost prenosa patoloških procesa sa korijenova ovih zuba na sinus maxillaris, kao i mogućnost prodiranja njihovih zalomljenih dijelova u šupljinu sinusa prillikom ekstrakcija (vađenja zuba). Kroz šupljinu maksilarnog sinusa često se pružaju parcijalne ili Underwood-ove i totalne pregrade, koje maksilarni sinus dijele na tzv. akcesorne sinuse. Ove pregrade imaju veliki značaj pri operacijama maksilarnog sinusa.
U unutrašnjosti frontalne kosti, na mjestu koje odgovara glabeli i supercilijarnim arkusima, čeona kost je pneumatizirana, odnosno posjeduje šupljinu, sinus frontalis. On se otvara na donjoj strani kosti, na apertura sinus frontalis. Obično je podijeljen na dva dijela (koji ne moraju biti simetrični) pregradom, septum sinuum frontalium. Može postojati više pregrada koje čeoni sinus dijele na više odjeljaka. Volumen mu varira od 5 do 25 cm³, a u slučajevima maksimalne razvijenosti čeoni sinus se pruža prema gore sve do tjemene kosti, a dolje i nazad do malih krila klinaste kosti. Komunicira sa srednjim nosnim hodnikom preko infundibuluma.
Etmoidalni sinus se sastoji od tankih koštanih lamela koje međusobno ograničavaju veći broj šupljina zvanih etmoidalne odajice, celulae etmoidales. Odajice su obložene sluznicom nosne duplje i sve skupa čine sinus etmodalis. Neke od ovih odajica pripadaju isključivo etmoidalnoj kosti i nalaze se u unutrašnjosti labirinta. Druge su u vidu poluodajica, te budu nadopunjene i zatvorene susjednim kostima sa kojima grade potpune koštane odajice. S obzirom na svoj položaj celulae etmoidales se dijele na prednje, srednje i stražnje. Prednje, celulae etmoidales anteriores i srednje, celulae etmoidales mediae otvaraju se u meatus nasi medius, a stražnje, cellulae ethmoidales posteriores u meatus nasi superior.
Be the first to comment