
U početku trudnoće, dok još nije prešla iz male karlice u trbušnu duplju, gravidna materica pritiska na mokraćnu bešiku i dovodi do izvjesnih tegoba ispoljenih najčešće učestalim nagonom na mokrenje, Slična je situacija i pri kraju trudnoće kada se prednjačeći dio ploda spušta u malu karlicu i pritiska na mokraćnu bešiku. Ovome, međutim, pak, ne treba pridavati posebnu pažnju. Ako se, pak, jave znaci istinskog cistitisa, bolesnicu treba lečiti sulfonamidima i antibioticima na koje su izazivači oboljenja osetljivi, što se ustanovljava prethodno urađenim antibiogramom.
CISTOPYELITIS GRAVIDARUM
Usled zastoja mokraće u bešici i ureterima izazvanim atonijom njihovih zidova koja prati trudnoću i pritiskom gravidne uterusa, kod trudnica postoje povoljni uslovi za ushodnu infekciju mokraćnih puteva. Tako može nastati cistopijelitis trudnica (cistopyelitis gravidarum). Najčešći uzročnik je E.Colli.
Infekcija je češća kod prvorotki i to obično u drugoj polovini trudnoće. Njegovi simptomi su bol sa odgovarajuće strane, koji polazi od slabine pa se, prateći mokraćovod, koso spušta prema mokraćnoj bešici, zatim visoka temperatura, jeza i drhtavica. Mokraća je zamućena, a sediment bogat patogenim bakterijama. Pregled mokraće otkriva obilnu bakteriuriju sa obiljem polimorfonukleara u sedimentu. Mokraća je kisele reakcije.
Zbog anatomskih odnosa, a i zbog češće dekstro verzije gravidne uterusa, ova infekcija češće napada desni ureter. Retko se može javiti obostrano.
U diferencijalnoj dijagnostici u obzir dolaze aktuni apendicitis, akutni holecistitis ili napad holelitijaze ili nefrolitijaze.
Terapija se sastoji u ležanju i uzimanju sulfonamida i antibiotika širokog spektra (Alfuran, Nevigramon, Petnok, Gantrisin, Tetrabiocin, Bephenicol). Osim loga, bolesnica treba., d a uzima veliku količinu tečnosti, a u ishrani ugljene hidrate, mleko, kompote, sveže voće i voćne sokove. Takode treba da uzima natrijum-bikarbonat da bi mokraća postala alkalna.
Kod upornih slučajeva treba prema antibiogramu sprovesti terapiju.
Sa terapijom ne treba prestati odmah po iščezavanju simptoma bolesti i tegoba, jer nedovoljno izlečene trudnice često dobijaju recidive. Liječenje smije da se obustavi tek pošto su tri uzastopna pregleda mokraće negativna, a žene koje su u trudnoći bolovale od cistopijelitisa treba u babinjama i posle toga izvjesno vrijeme kontrolisati. Infekcija mokraćnih puteva u izvjesnom procentu može biti uzrok prijevremenim porođajima i povišenoj perinatalnoj smrtnosti.
ASIMPTOMATSKA BAKTERIURIJA
– Bakteriurija je u trudnoći, je relativno čest nalaz, pa ne treba svaku proglasiti infekcijom urinarnih puteva. Ipak, trudnice sa izraženom asimptomatskom bakteriurijom treba redovno kontrolisati tokom trudnoće, pa i posle porođaja, jer je zapaženo da se kod njih češće nego inače mogu da jave manifestna oboljenja urinamog trakta i organa, kako u graviditetu tako i posle porođaja.
AKUTNI GLOMERULONEFRITIS
Ovo oboljenje retko se sreće u trudnoći za razliku od hroničnog nefritisa. A ako se javi u to vrijeme, ono predstavlja ozbiljno patološko stanje koje može biti praćeno bubrežnom insuficijencijom.
Klasični znaci akutnog nefritisa koji se javi u graviditetu su hipertenzija, edemi izraženi naročito na licu, očnim kapcima i potkolenicama i hematurija (tzv eritrurija – mokraća kao ispirak od mesa), uz eventualan nalaz granuliranih cilindara u sedimentu mokraće.
Kao i simptomatologija, i terapija od akutnog nefritisa u trudnoći ista je kao i izvan trudnoće. Pravilno lečena bolesnica se obično izleči bez ikakvih komplikacija i posljedica. Samo u teškim slučajevima akutnog nefritisa treba dozvoliti arteficijalno prekidanje trudnoće.
NEFROTSKI SINDROM
– To je kliničko stanje koje se karakteriše masivnom proteinurijom, izraženim edemima, hipoproteinemijom i hiperholesterinemijom. Pored takozvane čiste lipoidne nefroze, slična klinička slika može se javiti i u toku hroničnog glomerulonefritisa, hronične dijabetične glomeruloskleroze, nodoznog poliarteritisa, diseminovanog lupusa eritematodesa, tromboze renalne vene, pa čak i u toku srčane insuficijencije. Bolesnicama sa nefrotskim sindromom ne preporučuje se da ostanu bremenite, jer trudnoća pogoršava tok osnovne bolesti. Zbog toga se, ako kod takvih bolesnica dođe do trudnoće, preporučuje njeno prekidanje.
HRONIČNI NEFRITIS
Ovaj oblik bubrežne bolesti praćen je izvjesnom manje ili više izraženom insuficijencijom bubrega. Njegovi glavni simptomi su nesposobnost koncentracije bubrega, što dovodi do poliurije i niske specifične težine mokraće, manje ili više izražena proteinurija sa nalazom retkih bubrežnih elemenata, cilindara, i eritrocita, izvestan stepen uremije, i hipertenzija.
Ako žena obolela od hroničnog nefritisa ostane trudna, znaci bubrežne insuficijencije se pojačavaju, a tok bolesti i stanje bolesnice se pogoršava. Zbog stalno prisutne, manje ili više izražene hipoksije, zavisno od stepena oštećenja bubrega, uslovi za razvoj ploda su nepovoljni, te on zaostaje u rastu (destrofičan plod, small-fordate). Zbog toga se trudnoća u težim slučajevima obično ne iznese do kraja, jer dolazi do odmaklih spontanih abortusa ili prijevremenih porođaja kad plod obično nije sposoban za vanmaterični život.
Zato je po zdravlje žena obolelih od hroničnog nefritisa vrlo opasno da ostaju bremenite a praktično i besciljno. Samo ako bolesnica po svaku cenu želi da rodi, a radi se o početnom hroničnom nefritisu, gdje su bubrezi u relativno dobrom stanju može se dozvoliti eventualna trudnoća, koju treba prekidati čim se primete prvi znaci pogoršanja bolesti.
Be the first to comment