Abortus

Abortus je prekid trudnoće do 28 sedmica intrauterinog života ploda. Do tog vremena plod još nije sposoban za vanmaterični život, te po prelasku u spoljašnju sredinu redovno ugine ukoliko nije još ranije nastala njegova intrauterina smrt. Može biti spontan i izazvan.

Spontani abortus
Spontan abortus je prekid trudnoće nastao bez ikakvih vidljivih uticaja spolja. Može nastati u bilo koje doba starosti trudnoće. Uzroci spontanog abortusa mogu poticati od ploda ili trudnice.

Razlozi za spontan abortus koji potiču od samog ovuluma mogu biti
Genetske promjene spermatozoida ili jajne ćelije – su uzroci koji dolaze od samog ploda.

U takvoj situaciji trudnoća se kreće ili duže vrijeme posle usadivanja, završava smrću začetka i njegovim izbacivanjem iz uterusa.
Nedovoljno pripremljena sluznica uterusa za usađivanje oplođene jajne ćelije i razvoj ovuluma. Takva sluznica otežava implantaciju a ako do nje dođe ne pruža povoljne uslove za razvoj ovuluma, te u većini slučajeva ovulum propada još u ranim danima svog razvitka.
Urođene anomalije na uterusu ili kasnije nastali tumori na njemu, onemogućavaju pravilan razvoj ovuluma i uzrokuju njegovo izbacivanje.
Poremećeni hormonski odnosi u ranoj trudnoći, u prvom redu nedostatak progesterona i posteljičnih gonadostimulina, zbog čega nastaju jake i nekontrolisane kontrakcije mišića uterusa i izbacivanje ploda i sekundina.
Promjene na grliću uterusa, prije svega, slabost mišićnih snopova u visini unutrašnjeg ušća uterusa, zbog čega, otprilike na polovini trudnoće, dolazi do neželjene spontane dilatacije cervikalnog kanala, formiranja i prskanja vodenjaka i izbacivanja ploda. Ova anomalija čest je uzrok spontanih abortusa, a često se sreće i kod trudnica kod kojih je prethodno urađena amputacija grlića uterusa ili duboka konizacija koja je zahvatila i unutrašnje ušće uterusa. Isto tako, slabost unutrašnjeg ušća kao uzrok spontanih abortusa može se sresti i poslje forsirane dilatacije cervikalnog kanala radi nasilnog prekidanja trudnoće ili bilo koje druge intrauterine intervencije.
Nedovoljno razvijene, tzv. infantilne materice. U takvoj situaciji svaka sledeća trudnoća sve se dalje iznese tako da posle nekoliko spontanih abortusa može doći i do porođaja.
Infektivne bolesti u trudnoći, izazvane bakterijama ili virusima, često dovode u lakšim slučajevima do embriopatije, a u težim do intrauterine smrti začetka ili ploda i do njegovog izbacivanja u spoljašnju sredinu.
Egzogene ili endogene intoksikacije, jonizirajuće zračenje,
Zbog svega toga spontan abortus nije redak.

Klinički se razlikuje kako se odvija abortus s obzirom jeli trudnoća starija od 3 mjeseca:

• Do trećeg mjeseca trudnoće materica u jednom aktu izbacuje cijeli ovulum,

• Poslje trećeg mjeseca abortus se odvija prema principu porođaja, najprije dolazi do pojave kontrakcija, koje šireći cervikalni kanal i spoljnje ušće materice, stvaraju uslove za formiranje vodenjaka. Uskoro poslije toga kontrakcije uterusa uzrokuju spontano otvaranje vodenjaka, posle čega plod biva izbačen iz uterusa, a kasnije biva izbačena i posteljica sa ovojima.

Bilo da se prema kom principu abortus odvija, poslje se obično zadrže  izvjesni djelovi ovuluma koji izazivaju atonična krvarenja iz uterusa i stvaraju povoljne uslove za ushodnu infekciju genitalnih organa.
Zato, poslje abortusa treba uvijek izvršiti instrumentalnu ili manuelnu reviziju materične duplje i odstraniti zaostale dijelove. Digitalna revizija materične duplje poslije abortusa naziva se kiraža, a instrumentalna, pomoću abortnih klješta i kirete, naziva se kiretaža.

Klinička podjela abortusa
Klinički abortus prema stadijumu u kome se nalazi, dijeli se na prijeteći, početni, nepotpun i potpun.