Mikrocirkulacija

Mikrocirkulacija predstavlja glavni dio cirkulatomog sistema jer se na tom nivou vrši razmjena plinova i hranjivih materija između krvi i tkivne tekućine. Ovoj funkciji su kapilari kao glavni dio cirkulacije prilagođeni svojom građom.

Kapilari su jednostavne krvne žile čiji je zid građen iz jednog sloja endotelnih stanica i bazalne membrane. Krv iz arterije ulazi u arteriole, a zatim preko metaarteriola ulazi u kapilarno područje gdje razlikujemo dvije vrste kapilara. To su: glavni kapilari i pravi kapilari.

Na ulazu u kapilare nalazi se cirkulatorni glatki mišić – prekapilarni sfinkter. Metaarteriole i prekapilarni sfinkteri jako reagiraju na promjene u tkivima koje mogu uzrokovati njihovu vazokonstrikciju, odnosno vazodilataciju. Na taj način prekapilarni sfinkteri i metaarteriole reguliraju protok krvi kroz kapilare. Krv protiče kroz kapilare na mahove, to jest samo kada su relaksirani prekapilarni sfinkteri i metaarteriole, što se naziva vazomocija.

Izmjena materija kroz kapilarnu membranu i Starlingove sile

Kapilare su svojom građom prilagođene razmjeni materija. Kapilarna membrana je veoma propustljiva zbog sljedećeg:

• Između endotelnih stanica postoje intracelularne pore koje omogućavaju da voda i u njoj otopljene tvari prolaze kroz membranu,
• U endotelnim stanicama postoje brojne pinocitne vezikule koje se na pojedinim mjestima spajaju formirajući vezikularne kanale koji omogućavaju razmjenu materija.

Kroz kapilarnu membranu se vrši proces difuzije pri čemu lipidne supstance prolaze kroz same endotelne stanice, dok voda i u njoj otopljene tvari prolaze kroz intracelulame pore. Iako je membrana dosta propusna, ona je i selektivna, a  nosilac selektivnosti je prije svega veličina pora.

Na razmjenu materija na kapilarnoj membrani djeluju 4 sile, to su:

• Kapilarni pritisak – to je sila koja djeluje prema vani, tj. potiskuje tekućinu iz krvi u intersticij. Na arterijskom kraju kapilara, kapilarni pritisak je 30 mmHg, a na venskom l0 mmHg, dok je srednji kapilami pritisak 17,3 mmHg,
• Koloido-osmotski (onkotski) pritisak plazme je sila koja djeluje unutar tj. vraća tečnost u krv. Normalno iznosi 28 mmHg. Nosilac koloido-osmotskog pritiska plazme su proteini (albumini). U jednoj litri plazme ima oko 73 g proteina, a od toga 45 g albumina, zatim 25 g globulina i 3 g fibrinogena.
• Pritisak intersticijske tekućine: Ako je negativan, djeluje kao sila prema vani, znači potiskuje tekućinu, a ako je pozitivan djeluje prema unutra. On je normalno negativan. Tu negativnost uzrokuju limfne žlijezde koje crpe tekućinu iz intersticija. On iznosi prosjecno 3 mmHg.
• Koloido-osmotski pritisak intersticijske tekučine: Buduci da se kroz kapilarnu membranu filtrira i mala količina proteina u intersticij, ti proteini stvaraju koloido-osmotski pritisak. On je sila prema vani i iznosi 8mmHg.

Na arterijskom dijelu kapilare vrsi se filtracija tckućine iz krvi, dok se na venskom kraju vrši reapsorpcija tekućine natrag u krv.

Intersticijski prostor i tekućina

Oko 1/6 tijela čine prostori između stanica koji su označeni kao intersticijski prostor. Građen je od dvije vrste čvrstih struktura: kolagenih vlakana i proteoglikanskih niti. Tekućina u intersticiju nastaje filtracijom iz kapilara i sadrži iste sastojke kao i plazma s tim što je znatno niža koncentracija proteina. Ta je tekučina zarobljena u sičušnim prostorima između proteoglikanskih niti, i nalazi se u gel stanju. Zbog obilja proteoglikanskih niti tekučina vrlo malo teče kroz tkivni gel, umjesto toga ona difundira kroz tkivo. Iako je sva tekučina u međustaničnom prostoru zarobljena u tkivnom gelu povremeno se mogu naći potočići i mjehurići slobodne tekučine ali je ta količina vrlo mala čini svega 1 % ukupne tekučine intersticija, ali u slučaju nakupljanja veće količine, na primjer kod tkivnog edema ova količina je znatno povećana.