
Nepravilnosti u trudnoći i porođaju od strane plodovih ovojaka
Prskanje plodovih ovojaka
Ako se prokine samo jedan od plodovih ovojaka, što se može desiti kod upalnih procesa na ovojcima, onda plodova voda ne iscuri nego se zadržava u preostaloj cijeloj plodovoj opni. U takvim slučajevima plod se može nesmetano da razvija i dalje i trudnoća može da napreduje do kraja.
Ako se prokinu obje plodove opne imamo dvije situacije ako su ovojci prokinuti :
- donjem polu ovuluma – nema šanse da se trudnoća nastavi,
- prokinuti visoko na mjestu udaljenom od cerviksa i to je mjesto prskanja malo, ponekad, ako žena miruje, može se oticanje plodove vode spontano zaustaviti.
Kad se plodovi ovojci spontano prokinu, materica se retrahuje oko ploda koga više ne štiti plodova voda i postoji realna opasnost od pojave materičnih kontrakcija i prekidanja trudnoće.
Nadalje, u takvoj situaciji moguća je infekcija, najpre ovuluma, a zatim i trudnice. Takva infekcija ugrožava ne samo plod, nego i trudnicu.
Zbog toga, kad se ustanovi da su plodovi ovojci prekinuti, ukoliko se radi o ranoj trudnoći, treba nastojati da se ono što prije prekine. Isto treba učiniti i kod trudnoće koja je blizu termina porođaja ali tada treba izazvati indukciju porođaja.
Najteže je donijeti odluku ako je trudnoća na granici između nedonesene i donesene.
Imati na umu i mogućnost lažnog prskanja plodovih ovojaka, odnosno vodenjaka. Voda koju je trudnica primijetila da otiče iz vagine ne mora biti iz amniona nego može biti obilna vaginalna sekrecija ili nakupljanje vode između plodovih ovojaka.
U sumnjivim slučajevima, trudnica mora da leži u postelji sa uloškom vate medu butinama. Nakupljenu tečnost treba ispitati hemijski i pod mikroskopom. Bazična reakcija tečnosti i prisustvo elemenata koji se nalaze u plodovoj vodi (sirasti maz, lanugo, ćelije amniona) dokazuju da su plodove opne zaista prekinute.
Ako se u trudnoći na granici donesenosti ploda po prskanju vodenjaka ne jave porođajne kontrakcije, a naročito ako se želi živo novorođenče, trudnicu treba smjestiti u bolnicu, ostaviti je na miru i davati joj antibiotike širokog spektra radi suzbijanja pojave infekcije. Na taj način može se za izvjesno vrijeme odložiti početak porođaja i time doprineti da se plod rodi sa većim šansama za vanmaterični život. Ovakva odluka nosi sa sobom opasnost od infekcije. Na pojavu njenih prvih znakova treba sprovesti indukciju porođaja.
Vodenjak obično prska pri kraju prvog doba porođaja. Međutim, u izvjesnom procentu kod porodilja može se javiti rano ili prijevremeno prskanje vodenjaka.
Rano prskanje vodenjaka – kada on prsne prije početka porođaja, odnosno prije pojave porođajnih kontrakcija.
Prijevremeno, prskanje vodenjaka u prvom porođajnom dobu prije potpune dilatacije spoljnjeg ušća uterusa. I u jednom i u drugom slučaju može nastati produženi otežan porođaj.
Kasno pucanje vodenjaka – sreće se kad su plodovi ovojci veoma čvrsti i otporni. Tada otporan, čak kožast vodenjak, ako se porođaj spontano odvija, može i da ne prsne na vrijeme, te se plod rađa zajedno sa ovojcima. Narod ovakve ovojke naziva „košuljica sreće”. To je stanje, međutim, veoma opasno po plod, jer ako se plodovi ovojci po rođenju odmah ne otvore i plod ne oslobodi, može da se uguši plodovom vodom.
Nepravilnosti od pupčanika
INSERTIO VELAMENTOSA – U rijetkim slučajevima trudnoće pupčana vrpca se ne usađuje na sredinu ili na ivicu posteljice već na plodove ovojke. Odatle se njeni krvni sudovi granaju preko plodovih opni i u vidu lepeze prelaze na posteljicu.
Ako krvni sudovi pupčanika prelaze na posteljicu preko onog dijela plodovih ovojaka koji se nalazi na donjem polu ovuluma, tj. iznad unutrašnjeg ušća uterusa, onda se takvi sudovi nazivaju vaza praevia. Pri takvom stanju postoji opasnost povrede sudova prilikom spontanog prskanja, što može da izazove krvarenje i smrt ploda. Krv iz pupčanika u stvari je krv ploda i bogata je u visokom procentu eritroblastom, što se koristi u dif.dg. pri krvarenju iz uterusa kad se ne zna da li je uzrok krvarenje placenta previja ili prskanje vaza previja
KRATAK PUPČANIK – pri kraju trudnoće pupčanik je obično dugačak oko 50 cm, a debeo kao mali prst odraslog čoveka. Međutim, pupčanik može biti kraći ili duži od normalnog. Ako je kraći od 25 cm, onda je reč o apsolutno kratkom pupčaniku.
Dugačak pupčanik može se obmotati oko nekog dijela ploda i tako da funkcionalno bude kratak. U tom slučaju je riječ o relativno kratkom pupčaniku. U svakom slučaju u prođaju se mogu javiti komplikacije:
- Otežavanje porođaja – jer mu neda da izađe posebno u fazi istiskivanja ploda
- Patnja ploda i asfiksija – usljed poremećaja krvotoka u pupčaniku
- Asfiksija ploda – usljed omotavanja pupčanika oko njegovog vrata
- Amputacija organa ploda – usljed omotavanja oko nekog organa ploda i njegove atrofije i isčezavanja.
- Prijevremeno odljuštivanje posteljice
PREDUGAČAK PUPČANIK – onaj koji je duži od 50 cm. I takav pupčanik stvara komplikacije:
- Amputacija ili asfiksija – ako se omota oko nekog organa ploda i prekine cirkulaciju u njemu a asfiksija ako se omota oko vrata.
- Čvor na pupčaniku – u posebnim slučajevima kretnje ploda mogu tako zamotati pupčanik da se stvori čvor na njemu, ako se čvor zategne nastaje nagla intrauterina smrt poloda.
- Stanje naleglog ili ispalog pupčanika – ako pupčanik spadne ispred prednjačečeg dijela ploda
Be the first to comment