Bol u urološkim oboljenjima

Karakteristike bolova koji prate izvjesna urološka oboljenja su tipične po lokalizaciji, intenzitetu i zonama reflektovanja.

Bubrežni bol, izazvan upalnim procesom ili otežanom derivacijom urina iz gornjih mokraćnih puteva, obično je tup zbog rastezanja fibrozne kapsule. Može biti neodređen i ukazivati na proces u nekom drugom organu.

Renalna kolika se karakteriše vrlo jakim i oštrim bolovima koji se propagiraju ka ingvinumu. Međutim, bolovi se mogu širiti prema epigastrijumu, izazivajući mučninu i nagon na povraćanje, kao kod gastro-intestinalnih oboljenja.

Neopstruktivna nefrolitijaza može biti praćena povremenim bolovima i nelagodnostima, koje se sreću kod peptićkog ulkusa ili oboljenja holeciste.

Ureteralni bolovi provocirani migriranjem mikrolita ili manjeg konkrementa su jaki i šire se ka skrotumu kod muškaraca ili velikim usnama kod žena. Ako je došlo do akutne opstrukcije uretera, bolovi zahvataju i
lumbalnu ložu. Kamenac lokalizovan u pelvičnom dijelu uretra izaziva bolove koji iradiraju ka penisu. Nakon eventualne spontane emisije urolita bolovi i ostale tegobe ubrzo prestaju.

Vezikalni bolovi su obično izazvani retencijom mokraće, kalkulozom, subakutnim cistitisom ili malignim procesima u bešici. Obično se reflektuju u suprapubičnu regiju.

Bolovi koji potiču od zapaljenja prostate mogu ličiti na vezikalne. Šire se ka perineumu, ali se mogu spuštati ka testisima ili niz noge. Jaki bolovi koji prate akutne prostatitise i prostatične apscese uvijek su udruženi rektalnim tegobama i iradiraju u uretru i perinealnu regiju.

Bolovi testisa i epididima zahvataju skrotum, ali se reflektuju i ka lumbalnim ložama.

Bolovi koji se javljaju u urološkim oboljenjima nisu patognomonični, iako mogu biti indikativni.