Kalcifikati – Calcification

Kalcificirani tendinitis

Obilježen je odlaganjem kalcijevih soli, prvenstveno hidroksiapatita, unutar tetiva. Tačan mehanizam kalcifikacije nepoznat je ali može nastati zbog ishemije ili degeneracije tetive. Tetiva muskulus supraspinatusa najčešće je zahvaćena zbog učestalih pritisaka i smanjene opskrbe krvlju kad je ruka abducirana. Obično se razvija nakon četrdesete godine života. Kalcifikacija unutar tetive može potaknuti akutnu upalu, izazivajući iznenadnu i jaku bol u ramenu. Kalcifikacija tetive, međutim, može biti i asimptomatska ili nepovezana s bolesnikovim simptomima.

Bicipitalni tendinitis i ruptura

Bicipitalni tendinitis ili tenosinovitis nastaje zbog trenja tetive duge glave bicepsa na mjestu na kojemu prolazi kroz sulkus bicipitalis. Pri akutnoj upali pacijenti osjećaju bol u prednjem dijelu ramena koji se širi duž bicepsa u podlakticu. Abdukcija i vanjska rotacija ruke bolne su i ograničene. Sulkus bicipitalis vrlo je bolan na palpaciju. Bol duž tetive može se izazvati supinacijom podlaktice uz otpor pri elevaciji lakta od 90° (Yergasonov supinacijski znak). Akutna ruptura tetive može nastati pri oštrim pokretima cijele ruke i obično je vrlo bolna. U mladih bolesnika rupturu treba zbrinuti kirurški. Ruptura tetive u starijih osoba može biti praćena malim bolovima ili je bezbolna, a prepoznaje se po oteklini bicepsa “Popajev mišić” koja nastaje zbog retrakcije duge glave bicepsa. U ovom slučaju obično nije potrebna kirurška terapija.

Adhezivni kapsulitis

Obično poznat kao “smrznuto rame”, adhezivni kapsulitis karakteriziraju bolovi i ograničena pokretljivost ramena, obično bez intrinzične zglobne bolesti. Ipak, adhezivni kapsilitis može nastati i nakon burzitisa ili tendinitisa ramena ili pratiti neku sistemsku bolest, kakve su kronična bolest pluća, infarkt miokarda ili dijabetes. Dugotrajna ¡mobilizacija nadlaktice pogoduje nastanku adhezivnog kapsulitisa, a drži se da je refleksna simpatička distrofija patogetski činitelj. Čahura je ramenog zgloba zadebljana, a prisutni mogu biti blagi, kronični upalni infiltrat i fibroza. Adhezivni kapsulitis češći je u žena nakon 50. godine života. Bol i zakočenost obično se razvijaju postupno tijekom nekoliko mjeseci do godinu dana, ali u nekih pacijenata mogu imati vrlo brz u progresiju. Bol može remetiti spavanje. Rame je osjetljivo na palpaciju, a ograničene su aktivne i pasivne kretnje. Na rtg-snimkama ramena vidi se osteopenija.

Dijagnoza se potvrđuje artrogramom, tako što se u rameni zglob pod pritiskom može injicirati samo ograničena količina kontrasta, obično manje od 15 ml.

Većina pacijenata ozdravi spontano tijekom 12 do 18 mjeseci nakon početka bolesti, ali u nekih može ograničena pokretljivost zaostati trajno. Rana mobilizacija ruke nakon ozljede ramena može spriječiti nastanak bolesti. Polaganoali energično davanje kontrasta u zglob može potaknuti adheziolizu i raširiti zglobnu čahuru, čime se poboljšava pokretljivost ramena. U nekih pacijenata korisna može biti manipulacija zgloba pod anestezijom. Jednom kad se sasvim razvije bolest, liječenje ima malog učinka na njezin prirodni tijek. Lokalne infiltracije kortikosteroidima, NSAID-om i fizikalna terapija mogu donijeti simptomatsko olakšanje.