Benigni tumori štitne žlijezde su 3-4 puta češći od malignih. Skoro sve ubrajamo u grupu folikulskih adenoma. Papilarni adenomi se danas svrstavaju u papilarne karcinome. Teratomi su vrlo rijetki.
Folikulski adenomi se dijele u više podvrsta prema histološkoj građi (embrionalni, fetalni, koloidni, atipični), što nema veći praktični značaj, ali neki od njih kao npr., mikrocelularni i atipični adenom se teže razlikuju od folikulskih karcinoma. Posebnu formulu ima Hiirthleov adenom ili onkocitom, koji je teže razlikovati od malignog onkocitoma. Adenomi se karakterišu homogenom građom, obavijeni su fibroznom kapsulom, a okolno žlijezdano tkivo je komprimovano. Najčešće su 1-6 cm u prečniku, a ako su veći, vrlo su suspektni na karcinom.
Klinički znaci
Benigni tumori najčešće ili ne izazivaju nikakve smetnje ili postoje simptomi kompresije ako je tumor većih dimenzija ili je nepovoljno lociran. Oko 5-10% folikulskih adenoma su hiperfunkcioni i mogu da dovedu do hipertireoze.
Dijagnoza i diferencijalna dijagnoza prema malignim tumorima, degenerativnim promjenama i cistama bazira na posebnim kriterijumima.
Tretman
Metod izbora u hirurškom liječenju je totalna ekstrakapsularna lobektomija. To je kod folikulskih adenoma i onkocitoma važno zato što je teško razlikovati benigni od malignog tumora na intraoperativnoj histološkoj analizi. Nekada je i na trajnim preparatima diferencijalna dijagnoza adenoma i slabo invazivnog folikulskog karcinoma teška ili nemoguća. Poslije hemitireoidektomije obično nije potrebno davanje tireoidnih hormona.
Be the first to comment