Ispitivanje oštrine vida

Ispitivanje oštrine vida je najvažnije pojedinačno ispitivanje i radi se prvo. Potrebno ga je učiniti prije primjene liječenja, tako da se eventualno smanjenje vida ne može vezati za sam operativni zahvat ili drugo naše liječenje.

U idealnim uvjetima, vidnu oštrinu ćemo ispitati na Snellenovim optotipima na udaljenosti od 5 ili 6 metara. Najbolje je izražavati kvalitet oštrine vida internacionalnim načinom od 0.1-1.0. Ukoliko se radi o predškolskoj djeci ili nepismenim osobama koristi se Pfluegelova kukica “E” ili Landoldtov prsten različitih veličina i za koje nam dijete pokazuje prstićima gdje je kukica okrenuta, odnosno gdje je prekinut prsten. Na sličan način se kod još manje djece, a na osnovu veličine Loehleinovih slikica i udaljenosti, sa koje se vrši ispitivanje vida, određuje oštrina vida.

Treba ispitati oštrinu vida bez i sa korekcijom. Svako oko se ispituje pojedinačno. Za svako oko koje se ispituje, piše se oštrina vida s tim što se prvo pregleda i zapisuje desno pa lijevo oko, da ne bi dolazilo do zabune strana. Treba napisati način na koji se vršilo ispitivanje (sočiva ili naočale)

Ukoliko povrijeđeni ne može čitati najveći znak na optotipima koje normalno oko vidi na udaljenosti od 60 metara, odnosno 50 metara, približavamo bolesnika optotipima na 5,4,3,2, i l metar i tako određujemo oštrinu vida od 0.05-0.01 odnosno 5/60 do 1/60. Isto se može ispitati i brojanjem prstiju na 5 metara odnosno l metar. Ako bolesnik ne vidi brojanje prstiju na l metar, približavamo ih na 0.5 metara, zatim na 20 cm i 10 cm, te pred samo lice. Ako bolesnik ni tada ne može brojati prste, ispitujemo osjećaj mahanja ruke, zatim osjećaj svjetlosti sa ili bez projekcije svjetla i konačno samo osjećaj svjetla u svim ili u bilo kojem pravcu. Ukoliko nema ni osjećaja svjetla niti projekcije, radi se o amaurozi, a vidna oštrina se označava sa 0.

Posebnu pažnju treba pokloniti djeci i određivanju oštrine vida kod njih jer ona često plaču kod ispitivanja bojeći se. Ukoliko je bolesno jedno oko, onda treba ispitati oštrinu vida, prvo na tom oku, s tim da se zdravo oko dobro zatvori. Često se koristimo sa dodatnim trokutaste oblikovanim komadima papira koje stavljamo između probnih okvira i oka i tako sprečavamo naginjanje glave djeteta i mogućnost virenja pokraj probnog okvira i okludera. Kod veoma male djece preporučljivo je da sam roditelj zatvori oko djetetu da se ono ne bi previše prestrašilo i uzbudilo. Kod takve male djece koja se ne snalaze sa odgovorima, jedino što možemo ispitati je fiksacija pogleda očiju na svjetlo ili predmet i praćenje njihovih pokreta.

Intenzivna bol zbog stranih tijela, erozije korneje ili jednog keratokonjunktivitisa mogu biti razlogom veoma jake epifore i blefarospazma. Upravo to možemo smanjiti ili ukloniti primjenom lokalnih anestetika. Ne samo da nam lokalna anestezija omogućava da odredimo oštrinu vida, ona će nam olakšati da ustanovimo tačnu vrstu i stepen bolesti ili povrede te da uopće pregledamo oko.

Razlika u vidnoj oštrini oba oka može biti znak bolesti ili traume ukoliko je ta razlika novijeg datuma. Kod većine pacijenata, vidna oštrina je na oba oka jednaka ili su tip i vrsta anomalije refrakcije jednake (myopia, hyperopia, presbyopia). Razlika između oba oka u vidnoj oštrini od jednog ili dva reda na optotipima može ukazivati na ranije greške vida, raniji strabizam ili povredu, korištenje korekcionih stakala itd.

Test sa stenopeičnim otvorom, postavljenim u blizini oka, korisna je metoda ispitivanja vidne oštrine u slučajevima jake refrakcione anomalije, a bolesnik nema naočala. Stenopeični otvor možemo sami napraviti na komadiću papira praveći malu rupicu vrhom olovke. Budući da stenopeični otvor dozvoljava da samo centralne zrake dolaze u oko i da uklanja zamućenje vida uzrokovano greškom refrakcije, općenito se smatra da ako dođe do poboljšanja vidne oštrine gledanjem kroz takvu malu rupicu, da se tu radi o greški refrakcije koja smanjuje vid, a ne o patološkom uzroku.

Standardni fizikalni pregled oka treba da ide slijedećim redom:

• oštrina vida,
• okolina oka,
• kapci i adneksa,
• bulbus i motilitet bulbusa,
• konjuktiva, kornea, sklera,
• prednja očna sobica, iris, zjenica,
• leća, staklasto tijelo,
• fundus (papila vidnog živca, arterije, vene, makula) i
• intraokularni tlak.