
Miomi su benigni tumori materice i najčešći su tumori male karlice, koji se kod žena starijih od 35 godina javljaju u skoro 20% slučajeva. Uglavnom ne daju simptome, mada mogu izazvati obilnije menstruacije, iregularna krvarenja ili sterilitet, bez obzira na njihovu lokalizaciju i veličinu. Osim što mogu biti uzročnici spontanih pobačaja, prevremenih porođaja, porođaja sa nepravilnim tokom, ili mogu sprečiti njegovo ostvarivanje, (myoma previum-prednjačeći miom). Tokom razvoja trudnoće, kod mioma se može razviti upadljiva nekroza, (raspadanje tkiva), ili miom može izazvati neadekvatnu poziciju ploda, zaostajanje posteljice, kao i posleporođajno krvarenje zbog nastale mlitavosti tumurozne materice.
Sve ovo ukazuje na to da svaki miom treba liječiti, posebno ako nije ostvarena reproduktivna funkcija.
Lokalizacija mioma, bilo jednog ili više njih u meterici, skoro da je presudni faktor postojećeg inferteliteta, (nemogućnost oplodnje). Postavljen odmah ispod endometrijuma, (sluzokože materice), submukozni miom onemogućava usađivanje oplođene jajne ćelije ili remeti odgovarajuću ishranu embriona, uslovljavajući tako njegov rani gubitak. Postojanje hroničnog endometritisa je često u dijelu endometrijuma koji pokriva miom, koji takođe može remetiti normalno usađivanje ili ishranu embriona. Lokalizacija mioma u blizini roga materice narušava funkciju materično-jajovodne jedinice ili pak dovodi do pritiskanja i zatvaranja jajovoda. Smješten u oblim materičnim vezama, miom mjenja uobičajni anatomski odnos između jajovoda i jajnika, sprečavajući tako prihvatanje jajne ćelije. Lokalizacija mioma iznad grlića materice menja njegovu poziciju u odnosu na vaginu, sprečavajući tako prirodnu oplodnju.
Nažalost, hirurški način liječenja mioma još uvjek nema svoju medikamentoznu alternativu. Široka primjena analoga rilizing hormona, (hormoni koji utiču na rad hormonske osovine i polne organe), pokazala je dobar ali veoma kratkotrajan medikamentozni učinak. Obzirom da su miomi estrogen zavisni tumori, primjena analoga rilizing hormona, posle obaranja nivoa estrogena u organizmu na kastracioni nivo, dovodi prvo do zaustavljanja rasta mioma, a zatim i do smanjenja njegovog volumena, (davanjem analoga-GnRH 10-12 nedelja dovodi do smanjenja volumena mioma za trećinu i daljom primjenom neće bitnije uticati na njegovu veličinu). Sa prestankom njihovog davanja, odnosno sa uspostavljanjem funkcije jajnika i porastom estrogena u organizmu, miomi će ponovo pokazati tendenciju rasta, (ponekad i ubrzanog), a što govori o nedostatku ove terapije. Međutim, ova terapija ima svoje mjesto u pripremi bolesnice za operaciju mioma.
Zbog toga, izvođenje miomektomije, (odstranjenje mioma – laparotomijom ili laparoskopskim putem), kod pacijentkinja sa infertelitetom (nemogućnost oplodnje), povećava značaj pitanja kolika je povezanost izmedju mioma i oplodnje, odnosno mogućnosti iznošenja trudnoće do kraja. Mnogi miomi ne utiču na fertilnost ili na porođaj, a rezultati posle učinjene miomektomije, govore često o minimalnom povećanju fertilnosti. Istovremeno, treba naglasiti da uklanjanje mioma u veoma visokom procentu ostavlja postoperativne adhezije, (priraslice), koje kasnije zahtjevaju sprovođenje posebne procedure liječenja.
Zbog svega navedenog, glavne indikacije za miomektomiju su:
- sekundarni sterilitet sa anamnestičkim podatkom o spontanom pobačaju,
- priprema za sprovođenje vantjelesne oplodnje,
- postojeće hipermenoreje, (obilna menstrualna krvarenja), koje vode u anemiju i
- postojanje tumora velikih dimenzija.
Be the first to comment