Metode pretraživanja centralnog nervnog sistema

Mozak
Mozak

Prilikom dijagnostikovanja oboljenja CNS-a, na početku, potrebno je pažljivo uzeti anamnezu i obaviti pedantan neurološki pregled. Ove dvije metode su polazna osnova u dijagnostici, pri čemu stičemo opći utisak o kojem oboljenju se radi.

Nakon toga se koristimo pomoćnim metodama koje ćemo opisati po učestalosti i redoslijedu korištenja u svakodnevnoj praksi (Metode pretraživanja centralnog nervnog sistema).

Nativni rendgenski snimci

Standardni snimak cijele lobanje kraniogram (craniogram) daje informaciju o stanju kostiju glave (prijelomi, anomalije, promjene kostiju kod tumora nervnog tkiva ili kostiju lobanje), kao i o kalcifikacijama krvnih sudova, parazita, kalcifikacije u sam tumor itd.

Nativni snimci se često koriste pri dijagnostikovanju promjena na kičmenom stubu. U području kičmenog stuba najčešće se ovom metodom dijagnostikuju: deformacije, prijelomi, spondiloze, diskopatije itd.

Pregled očnog dna

Ovaj pregled obavlja oftalmolog, neurooftalmolog ili neurolog. Pregled može dati veliki broj informacija, a najznačajniji nalaz za neurologiju je staza papile (papila stagnans), koji ukazuje na povećani intrakranijalni pritisak. Ovim pregledom se mogu vidjeti: upala papile vidnog živca, atrofija vidnog živca, papilarna hemoragija (krvarenje) itd.

Elektroencefalografija

Ovom metodom registrujemo bioelektričnu aktivnost mozga pomoću elektroda postavljenih na površinu lobanje i aparata, elektroencefalografa- elektroencefalogram. Metoda je korisna u ispitivanju: epilepsije i drugih poremećaja svijesti, poremećaja spavanja, intrakranijalnih procesa, kraniocerebralnih povreda i degenerativnih oboljenja mozga.

Lumbalna punkcija

Moždano-moždinska tekućina (liquor cerebrospinalis) je bezbojna tečnost koja ispunjava moždane komore i subarahnoidalni prostor u lubanjskoj šupljini i kičmenom kanalu. Ukupna količina likvora iznosi oko 120 do 150 ml, a dnevno se stvori oko 500 do 800 ml. U normalnim uslovima, koliko se likvora stvori, toliko se i resorbuje.

Za pregled likvor se dobija lumbalnom punkcijom. Metoda se može izvoditi u sjedećem i u ležećem položaju bolesnika. Punkciju izvodi ljekar, a pomaže mu medicinska sestra-tehničar. Medicinska sestra je dužna pacijentu objasniti način izvođenja punkcije koja je bolna, a pacijenta upozoriti da ne smije mijenjati položaj tijela u toku izvođenja punkcije. Tijelo pacijenta je lako savijeno naprijed kako bi se međupršljenski prostori dobro prikazali.

Iglom se ulazi u subarahnoidalni prostor između spinalnih nastavaka trećeg i četvrtog lumbalnog kralješka, ali može i između drugog i trećeg, te četvrtog i petog lumbalnog kralješka.

Indikacije za lumbalnu punkciju su: meningitis, encefalitis, poliradikuloneuritis, mijelitis, subarahnoidalna ili cerebralna hemoragija, multipla skleroza. Ovom metodom se mogu dati i lijekovi, kontrastna sredstva kao i ubrizgavanje anestetika za anesteziju.

Nakon punkcije bolesnik se smješta u bolesničku postelju da leži na trbuhu pola sata, i dva sata na leđima bez jastuka kako bismo spriječili nastanak postpunkcijske glavobolje.

Angiografija

Cerebralna angiografija predstavlja snimanje krvnih sudova mozga poslije ubrizgavanja kontrasta u jedan od magistralnih krvnih sudova glave: karotidnog i vertebrobazilarnog sliva. Karotidna angiografija predstavlja snimanje sudova karotidnog sliva čime se prikazuje krvotok prednjih i srednjih dijelova moždanih hemisvera. Kontrast se ubrizgava preko katetera iz luka aorte. Vertebralna angiografija se obavlja poslije ubrizgavanja kontrasta u a. vertebralis, a prikazuje se cirkulacija u strukturama zadnje lobanjske jame (moždano stablo, cerebellum) i zadnjim dijelovima velikomoždanih hemisvera.

Metodom se može prikazati: oštećenje krvnih sudova, anomalije krvnih sudova, začepljenje krvnog suda, tumori mozga, hematomi.

Digitalna angiografija omogućava snimanje krvnih sudova poslije ubrizgavanja manje količine kontrasta nego pri klasičnoj angiografiji, zahvaljujući kompjuterskom programu.

Pneumoencefalografija

To je metoda rendgenskog snimanja mozga nakon ubizgavanja vazduha kao kontrasta u subarahnoidalni prostor subokcipitalnom ili lumbalnom punkcijom. Vazduh se raspoređuje u moždane komore i subarahnoidalni prostor, a indikacije su bile tumori i atrofija mozga. Ova metoda se danas ne koristi, jer su je potisnule savremene neinvazivne metode (CT i NMR).

Mijelografija

Mijeloradiografija je neuroradiološka kontrastna metoda koja omogućuje dijagnostikovanje patoloških procesa koji sužavaju kičmeni kanal (intramedularni tumori, diskus hernija, kompresivne frakture pršljenova i td.). Radikulografija je usmjerena na prikazivanje korjenova živaca i njihovog oštećenja. Nove tehnologije NMR su u potpunosti potisnule ove metode.

Neurosonografija

Zvučni talasi frekvencije veće od 20 000 Hz, koje ljudsko uho ne može da percipira, naziva se ultrazvuk. Kod dijagnostikovanja bolesti nervnog sistema ultrazvuk se koristi za ispitivanje velikih krvnih sudova vrata, te pomoću posebnih sondi i arterija unutar lobanje (transkranijalna ehosonografija). Savremeni kompjuterizovani aparati mogu dati sliku sa promjenama na krvnim sudovima kao što su zadebljanje zida, suženje, plakovi, petlje krvnih sudova, a mogu dati  i  brzinu i obim protoka krvi.

Kompjuterizovana tomografija (CT)

Ova metoda nam služi za slojevito snimanje mozga i kičmene moždine, te koštanih struktura lobanje i kičmenog kanala. Zasniva se na primjeni jonizujućeg zračenja uz upotrebu računara. Zraci se emituju na kristale detektora, pretvaraju se u električni signal. Odatle se odvode u računar gdje se pretvaraju u sliku na ekranu. Za bolje prikazivanje koristi se i kontrastno sredstvo. Metoda je bezbolna, količina zračenja mala, a slika zadovoljavajuća. Indikacije za ovu metodu su: tumori, apscesi, hematomi, ciste, infarkt, atrofične promjene, povrede itd.

Nuklearna magnetna rezonanca (NMR)

NMR je moderna dijagnostička metoda koja omogućava kompjutersku vizualizaciju, presjek dijelova tijela sličnu CT-u. NMR proizvodi trodimenzionalne slike distribucije jezgara vodonika u dijelu tijela koji se stavlja u magnetno polje. U magnetnom polju jezgre vodonika- protoni “rezoniraju” i emituju karakteristiučne elektromagnetne signale koji se detektuju i analiziraju u kompjuteru. Od ovih signala dobija se slika koja odražava gustinu jezgara vodonika u tkivu. Rezolucija (mogućnost prikazivanja detalja) je bolja od CT-a.

NMR-om se dobro prikazuju: tumori, infarkti, anomalije CNS-a, prolapsi intervertebralnih diskusa, a posebno mjesto NMR ima u dijagnostici demijelinizacionih bolesti. Nedostaci ove metode su slabiji prikaz koštanih struktura, kalcifikata,aparatura je skupa, a bolesnici koji imaju metalne dijelove na sebi ili u sebi ne mogu se snimati. NMR je omogućila i druge preglede kao: NMR angiografija, NMR spektroskopija, funkcionalna NMR itd.

Evocirani potencijali

Evociranim potencijalima mjeri se brzina provođenja električnih impulsa duž osjetnih vlakana koja vode prema mozgu. U dijagnostici demijelinizacijskih bolesti posebno su bitni vidni evocirani potencijali (VEP) koji mjere brzinu provođenja osjetnog podražaja od oka prema mozgu. Metoda se koristi najčešće u dijagnostici multiple skleroze gdje imamo usporeno provođenje impulsa zbog oštećenja mijelinske ovojnice.

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*


Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.