Arterijski puls

Arterijski puls je odraz srčanog rada na periferiji. Nastaje uslijed diskontinuiranog ubacivanja krvi iz lijeve komore u početni dio aorte. Ubacivanjem krvi u početni dio aorte, zid aorte se rasteže pri čemu se kinetička energija, energija kretanja krvi pretvara u potencijalnu energiju rastezanja zida. Buduci da zid aorte u svom sastavu sadrži elastične elemente, a svako elastično tijelo  ima svojstvo da se vraća u prvobitno položaj, početni dio aorte pokušava potisnuti tu krv. Krv ne može natrag zbog zatvorenih semilunarnih valvula. Zbog toga se rasteže naredni segment zida aorte,  a početni vraća u prvobitni položaj. Na taj način se formiraju pulsni valovi odnosno pulsacije, tako da se krv ne kreće linearno nego u vidu talasa. Tako nastaje puls.

Pulsni talas – pulsacije se ne prenose kontinuirano duž cirkulatornog sistema. One postepeno slabe, tako da su u području kapilara i vena jako slabe ili ih nema nikako (ako prerežemo arteriju krv prska na sve strane, a iz prerezane vene mirno teče). Ovo se naziva prigušivanje pulsa, odnosno pulsnog pritiska.

Najveće je prigušivanje na području arteriola, a nastaje zbog dva faktora:

• povećanog otpora kretanja krvi
• povećane popustljivosti krvnih žila.

To se dešava zbog toga da u kapilare ne bi došle pulsacije jer bi mogle izazvati njihovo pucanje, a kapilare su glavni dio cirkulacije.

OSOBINE PULSA:

1. Frekvencija pulsa

• 60 – 100/min – normokardija,
• >100/min – tahikardija – pulsus frekvens,
• <60/min – brahikardija – pulsus rarus.

2. Ritam pulsa

• regularan – pulsus regulus (kada je jednak razmak izmedu pulsnih valova)
• iregularan – pulsus iregulus

3. Prema amplitudi puls moze biti

• Visok – Pulsus altus
• Nizak – Pulsus parvis

4. Prema tvrdoći

• Tvrdi – Pulsus durus (kod hipertenzije)
• Meki – Pulsus mollis (kod hipotenzije)

5. Prema brzini nastanka maksimuma

• Pulsus celer (brzo dostize maksimum)
• Pulsus tardus (sporo dostize maksimum)

Puls se registrira palpatornom metodom. Arterijski puls se palpira na onim mjestima gdje se ispod arterije nalazi tvrda podloga (a.radialis, a.temporalis superficialis, a dorzalis pedis). Puls se palpira jagodicama IV, III i II prsta, a drugi prst se stavlja do palca ispitanika.

Pored ove metode postoji i druga metoda registracije arterijskog pulsa SFIGMOGRAFIJA. Aparat koji se koristi za registraciju se naziva sfingograf, a dobivena krivulja sfigmogram. Koristi se za procjenu stanja lijeve komore.

Na krivulji sfigmograma opisujemo sljedeće dijelove:

• Početni mali talas koji odgovara izometrijskoj kontrakciji. Nalazi se iza P-vala na EKG-u
• Uzlazni krak krivulje – anakrot predstavlja fazu brzog isticanja krvi iz lijevog ventrikula,
• Silazni krak – katakrot. Njegov početni dio je u vidu platoa. To je sistolni plato i on je odraz usporenog istiskivanja krvi iz lijevog ventrikula. Njegov drugi dio inklinira oštro prema dolje i završava usjekom koji odgovara zatvaranju u semilunarnim valvula.

Iza usjeka slijedi dikrotni talas koji je posljedica odbijanja krvi od zatvorene semilunarne valvule