Ujedi životinja

Ujed pasa
Ujed pasa
Ujed pasa
Ujed pasa

Ujedi sisara

Naješći su ujedi: pasa, mačaka, pacova.

Ugriz psa pravi razderine i veća nagnječenja tkiva. Mačji zubi su tanji i oštriji i mogu da dopru do periosta i uzrokuju osteomijelitis. Ujedi pacova su rijetki, a uzrokuju pored lokalne gnojne infekcije i bolest pacovskog ugriza.

Prva pomoć

Ranu treba odmah isprati: sapunicom, 0,5% asepsolom ili drugim dezinfekcionim sredstvom, ili isprati pod mlazom vode.

Ako vas ugrize bilo koja životinja, vrlo je važno odmah se javiti ljekaru. Budući da u našoj zemlji vlasnici pasa i mačaka imaju zakonsku obavezu da vakcinišu svoje kućne ljubimce protiv bjesnila, mala je vjerovatnoća da budu bolesni. Ipak, ako vas ugrize pas ili mačka, potrebno je provjeriti kod vlasnika da li je životinja redovno vakcinisana. Domaći pas ili mačka smatraju se zdravim, ali treba je posmatrati u narednih 10 dana. Ukoliko se za to vrijeme kod životinje ne razviju znakovi bjesnila, nisu potrebni nikakvi specifični medicinski postupci kod ujedenog, osim obrade rane.

Liječenje

Antibiotski tretman – ugrizne rane su primarno kontaminirane i zahtjevaju antibiotski tretman. Preporučuje se davanje amoksicilina i klavulonske kiseline u toku pet do sedam dana. Kod mačjeg ugriza preporučuje se davanje penicilina. Ranu je potrebno hirurški obraditi. Sprovesti antitetanusnu zaštitu.

Ujed bjesne životinje

Kada bjesna životinja ujede čovjeka na mjestu ugriza virus ulazi u tkiva i putem nerava se širi ka mozgu izazivajuci teška oštećenja. Bolest počinje strahom, nemirom, glavoboljom da bi se kasnije javili grčevi koji su karakteristični za ovu bolest. Bilo koji sisar može imati bjesnilo. Najčešće su rezervoar virusa šumske životinje – lisice, vukovi, medvedi, kojoti, rakuni, tvorovi. Domaći sisari (psi, mačke, stoka) takođe mogu biti zaraženi bjesnilom. Prenosioci mogu biti i slijepi miševi.

Prva pomoć

Sastoji se u ispiranju rane sapunicom ili deterdžentom u trajanju od nekoliko minuta. Potom se povrijeđeni hitno upućuje u bolnicu radi vakcinacije. Nakon svakog ugriza životinje, bilo u gradu ili u prirodi, kao i nakon bilo kakvog kontakta sa životinjom kod koje postoji sumnja na bjesnilo potrebno je potražiti pomoć ljekara što je prije moguće.

Specifična medicinska zaštita nakon izloženosti bjesnilu zove se postekspoziciona profilaksa i uključuje pasivnu imunizaciju imunoglobulinom i vakcinisanje protiv bjesnila. Nema specifičnog lijeka za bjesnilo. Kod manifestne bolesti indikovano je simptomatsko liječenje.

Otrovne morske životinje

Otrovne ribe

U Jadranskom moru najpoznatije su golub, žutulja, pauk i škarpina, imaju posebne bodlje sa žlijebom niz koji se otrov iz žlijezda spušta u ubodnu ranu. Njihov otrov nije dovoljno proučen, a sadrži dosta bjelančevina i aminokiselina. Na mjestu uboda odmah nastaje lokalni bol koji se širi. Otrov izaziva ishemiju, lokalnu cijanozu (modrilo), edem i eritem (crvenkaste boje), a ponekad i lokalnu nekrozu sa sekundarnom bakterijskom infekcijom.

Opšte djelovanje ispoljava se blijedilom, mučninom, povraćanjem, znojenjem, pomućenjem svjesti, konvulzijama.

Prva pomoć

Ranu treba odmah isprati, čime se nastoji da se ukloni dio toksina i mogući zaostali dio otrovnog organa ribe. Kako su toksini riba većinom termolabilni, treba pokušati uranjanjem rane u toliko vruću vodu koliko može da se izdrži da se toksin uništi.

Liječenje

Protiv bola može da se infiltrira lokalni anestetik, a sistemski dati kortikosteroid, antihistaminik i kalcijum. Potrebno je provjeriti i sprovesti antitetanusnu zaštitu, preduzeti lokalne mjere dezinfekcije rane i prema potrebi dati parenteralno antibiotik.

Hidre, meduze, korali i vlasulje

Žarnjače (hidre, meduze, korali i vlasulje) imaju posebne lovke sa žarnim ćelijama koje proizvode otrov sastavljen od bjelančevina. Na mjestu uboda u većini slučajeva nastaje lokalna iritacija, žarenje, crvenilo i koprivnjača. Kod opsežne povrede ili posebno toksičnih vrsta žarnjača nastaje lokalna nekroza. Opšte smetnje su povišena temperatura, groznica, mučnina, povraćanje. Zbog bola može da dođe do gubitka svjesti i utapanja.

Prva pomoć

Potrebno je ukloniti dijelove žarnjaka sa kože i isprati toplom vodom.

Liječenje

Kod jačeg otoka i urtikarije mogu se parenteralno dati antihistaminici i kortikosteroidi.

Ujed škorpije

Među zastupljenim vrstama škorpije koje žive u našoj zemlji samo je nekolicina čiji je ubod smrtonosan. Ujed škorpije je jako bolan, na tom mjestu se prvo pojavljuje crvenilo, pa otok, a kasnije lokalno pečenje i stezanje. U težim slučajevima se javljaju nekontrolisani trzaji tjela.

Prva pomoć

Se sastoji u stavljanju hladnih obloga na mjesto ujeda i povrijeđenog treba hitno transportovati u bolnicu.

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*


Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.