Rifampicin

Polusintetski derivat prirodnog antibiotika rifamicina koji je izoliran iz Streptmyces mediterranei.

Antimikrobno djelovanje:

Osim mikobakterija, rifampicin inhibira rast mnogih bakterija, a djeluje i na neke viruse.

Indikacije:

U terapiji tuberkuloze rifampicin se primjenjuje zajedno sa izoniazidom, etambutolom, ili nekim drugim antituberkulotikom i to u cilju odgađanja pojave mikobakterija rezistentnih na rifampicin. Sličan režim se može koristiti za terapiju infekcija izazvanih atipičnim mikobakterijama. Rifampicin je efikasan lijek za terapiju lepre ako se primjeni zajedno sa nekim sulfonom.

Oralna doza od 600 mg, 2x dnevno, eliminira većinu meningokoka kod kliconoša. Međutim, ovom procedurom se izdvajaju i vrlo rezistentni sojevi meningokoka. Čak i do 10% meningokoknih kliconoša liječenih na ovaj način postaju nosioci rezistentnih sojeva.

U kombinaciji sa trimoksazolom, rifampicin ponekad prouzrokuje eradikaciju stafilokoka koje kliconoše nose u farinksu.

Neželjeni efekti:

Rifampicin se dobro podnosi i rijetko prouzrokuje neželjene efekte.  Gastrointestinalne smetnje su rijetko ozbiljnije prirode. Veću pažnju zaslužuju poremećaji funkcija jetre koji se najčešće ispoljavaju prolaznim porastom transaminaza u krvi, a rjeđe pojavom žutice. Hepatitis je rijetka reakcija i javlja se u približno 1%- liječenih bolesnika. Opisana je pojava trombocitopenije, prolazne leukopenije i anemije.

Alergijske reakcije na koži su skoro uvijek blage i prolazne. Crveno-narandžasta obojenost mokraće i znoja je bezopasna pojava; ona u neku ruku predstavlja dokaz da bolesnik redovno uzima lijek.

Rifampicin inducira mikrozomne enzime, na primjer citohrom P450. Ovim mehanizmom on povećava eliminaciju antikoagulantnih i kontraceptivnih lijekova.

Primjena rifampicina zajedno sa ketokonazolom, ciklosporinom ili hloramfenikolom ima za posljedicu znatno smanjenje koncentracije ovih lijekova u plazmi. Rifampicin povećava eliminaciju metadona u mokraći, pa može izazvati sindrom “metadonske apstinencije”.