Nastaje obično uz osnovno plućno oboljenje, rijetko spontano, a tada se javlja u toku porođaja (često asimptomatski), zbog velikog pritiska koji je potreban za otvaranje kolabiranih alveola. Osnova je prejaka rastegnutost terminalnih zračnih puteva, što dovodi do njihove rupture.
Prejaka rastegnutost može biti i posljedica “zarobljavanja” zraka ili primjene velikih pritisaka pri mehaničkoj ventilaciji.
Nakon rupture zrak se širi u perivaskularno tkivo pluća i ostaje zarobljen u intersticijumu (plućni intersticijalni emfizem) ili rupturira kroz pleuru u medijastinum (pneumomedijastinum), perikard (pneumopericardium) ili pleuralnu šupljinu (pneumotoraks). Za dijagnozu je najvažnije imati na umu da postoji mogućnost njegove pojave, naročito kod djece sa distresom, kod koje postoji naglo pogoršanje osnovnog stanja.
Definitivna dijagnoza se potvrđuje radiografijom (prisustvo zraka u pleuralnoj šupljini).
Terapija je primjena O2 i evakuacija zraka iz pleuralne šupljine postavljanjem torakalnog drena.
Be the first to comment