
Djelovanju povišenog pritiska izloženi su ljudi različitih profesija prije svega ronioci i kesonski radnici.
Atmosferski pritisak pod vodom raste za svaki 10m dubine po jednu atmosferu što smanjuje zapreminu gasova i tako mogu stradati organi koji su normalno ispunjeni zrakom jer im ovaj pritisak naglo smanjuje zapreminu.
Pri djelovanju povišenog atmosferskog pritiska poremećaji mogu nastati u toku samog djelovanja, dakle u periodu kompresije ali su još gori pri naglom izlasku na površinu tj. kod nagle dekompresije.
Djelovanje kompresije
Povećanje parcijalnog pritiska ne djeluje isto kod svih gasova neki tako imamo sljedeće pojave.
Povećanje parcijalnog pritska nitrogena izaziva narkotične efekte tako da se na dubini od 50 m stvara zamor i pospanost, slabost na 70 m, a potpuna anestezija na 110 m. Nitrogen se bolje otapa u mastima nego u vodi pa se narkotični efekti ne javljaju odmah nego nakon par sati. Zbog tih njegovih efekata pri ronjenju na veće dubine ne upotrebljava se mješavina kisika i nitrogena nego kisika i helijuma.
Povećanje parcijalnog pritiska kisika iznad 304 kPa izaziva grčeve u mišićima koji liče na epilepsiju (kiseonička epilepsija). Pri mišićnom radu tolerancija prema kisiku se smanjuje pa se efekat ispoljava brže i jače.
Smatra se da je uzrok ovoj pojavi smanjenje aktivnosti disajnih enzima pri čemu opada sposobnost tkiva da stvara fosfatne vezove. Smanjenje protoka krvi kroz mozak je vjerovatno posljedica autoregulacije moždanog krvotoka.
Dugotrajno udisanje kisika pod visokim pritiskom uzrokuje oštećenja alveolarnog epitela i nastaje plućni edem što je vjerovatno posljedica direktnog djelovanja visokog pritiska kiseonika na alveolarni epitel.
Povećanje parcijalnog pritiska CO2 se u ispravnoj ronilačkoj opremi ne događa jer se on odmah odstranjuje – upravo ona količina koja se i proizvela. Ako je neki kvar na opremi (ako se koristi prečišćivač koji ne radi) i raste koncentracija CO2 disanje se ubrzava do kritične granice od 10% koncentracije i kada nastaje depresija na disajni centar.
Djelovanje dekompresije
Pri ronjenju, kako se povećava parcijalni pritisak svih gasova u vazduhu, hemoglobin veže najveći dio kisika ali nitrogen kao neutralan gas se otapa u svim tkivima pogotovu u mastima i tkivima koji sadrže masti (npr. mozak).
Ako dekompresija nastane suviše brzo da se u alveolarni zrak ne mogu odstraniti sve nakupljene količine nitrogena (na 60 m pri potpunom zasićenju bi se u organizmu nakupilo 10 litara azota) on se tada oslobađa iz tkiva u vidu većih ili manjih mjehurića i uzrokuje embolije i nastaju različita oštećenja u organizmu.
Be the first to comment