Apsorpcija hranjivih materija

Ukupna količina tekućine koja se dnevno mora apsorbirati jednaka je zbiru unesene tekućine (1,5 L) i tekućine koja se izluči u sastavu probavnih sokova (oko 7 L) . Sva ta količina, osim približno 1,5 L, se apsorbira u tankom crijevu.

Želudac je slabo apsorpcijsko područje. U njemu se apsorbira mala količina nekih tvari koje su vrlo topive u mastima (alkohol, lijekovi). Sluznica crijeva je prilagođena građom funkciji apsorpcije. Sadrži brojne nabore – kružni nabori, koji trostruko povećavaju apsorpcijsku površinu crijevne sluznice. Milijuni malih crijevnih resica rasuti su po površini sluznice crijeva, te resice povećavaju apsorpcijsku površinu za još 10 puta. Na površini resicaje četkasta prevlaka, koja se sastoji od 600 mikroresica dužine 1 μm, a promjera 0,1 μm, a te mikroresice povećavaju površinu izloženu crijevnom sadržaju još 20 puta. Zajedničkim učinkom apsorpcijska se površina povećava 600 puta, čime nastaje vrlo velika ukupna površina tankog crijeva, oko 250 m².

Apsorpcija kroz sluznicu probavnog sistema odigrava se aktivnim prijenosom i difuzijom. Aktivni prijenos osigurava energiju kojom se neka tvar prenosi kroz membranu, te se tvar može prenosi ti protiv koncentracijskog ili električnog gradijenta.

Apsorpcija u tankom crijevu

Među tvarima koje se dnevno normalno apsorbiraju iz tankog crijeva nalazi se nekoliko stotina grama ugljikohidrata, 100 i više grama lipida, 50 – 100 grama aminokiselina, 50-100 g  jona, te 7-8 1 vode, ali je apsorpcijski kapacitet tankog crijeva mnogo veći. Voda se kroz crijevnu membranu prenosi kroz široke pore između crijevnih epitelnih stanica, promjera 0,7-1,5 mm. Kada se otopljene tvari aktivno prenose iz crijevnog lumena u krv, usljed pojave osmotskog gradijenta javlja se i kretanje molekule vode, tj. apsorbira se izoosmotski ekvivalent vode. Prije nego što himus prođe kroz tanko crijevo ne apsorbiraju se samo gotovo svi joni nego i 80 % vode.

Apsorpcija iona; pokretačka sila za apsorpciju Na⁺ je aktivan prijenos Na⁺ iz unutrašnjosti epitelnih stanica kroz postranični zid u međustanične prostore. Slijedi zatim osmoza vode u međustanične prostore. Glavnina osmoze se odvija kroz spojeve između apikalnih dijelova stanica , dok se manji dio osmoze odvija kroz same stanice.

Prijenos pozitivno nabijenih Na⁺ stvara elektronegativnost u himusu i elektropozitivnost u bazalnom dijelu epitelnih stanica što uzrokuje kretanje Cl^– koji slijede Na⁺ jone. Epitelne stanice distalnog dijela ileuma i debelog crijeva su sposobne za aktivnu apsorpciju Cl jona preko aktivnog transporta u kome se secerniraju ekvivalent broj HCO₃ – joni (time se HCO₃– joni obezbjeđuju za neutralizaciju kiselih proizvoda što ih stvaraju bakterije). Ca²⁺ joni se aktivno apsorbiraju, posebno u duodenumu što nadzire paratireoidni hormon i vitamin D. Joni: Fe, K, Mg, HPO₄^– se također mogu aktivno apsorbirati kroz sluznicu.

Apsorpcija u debelom crijevu

Otprilike 1500ml himusa dnevno prođe kroz ileocekalni zalistak u debelo crijevo. Iz njega se u debelom crijevu apsorbira glavnina vode i elektrolita, tako da se fecesom izbacuje manje od 100 ml tekućine. Apsorbiraju se gotovo svi ioni, pa se fecesom izgubi samo 1-5 mmola natrija i isto toliko klorida. Glavnina apsorpcije se odvija u proksimalnoj polovini kolona, apsorpcioni kolon. Distalni dio uglavnom služi pohrani, spremišni kolon. Sluznica debelog crijeva isto kako i tankog ima veliki kapacitet aktivne apsorpcije Na, a električni potencijal koji se stvara uzrokuje i apsorpciju klorida. Kako i u donjem dijelu tankog, sluznica debelog crijeva aktivno secernira bikarbonate, a istodobno aktivno apsorbira iste količine kloridnih iona.   Bikarbonat pomaže neutralizaciju kiselih proizvoda koji u debelom crijevu nastanu bakterijskom aktivnošću. Apsorpcija Na i Cl iona stvara osmotski gradijent kroz sluznicu debelog crijeva koji zatim uzrokuje apsorpciju vode. Debelo crijevo dnevno može apsorbirati najviše 5-7 litara tekućine i elektrolita. Kod suviška dolazi do prolijeva. Djelovanje bakterija u debelom crijevu stvara se vitamin K, vitamin B₁₂, tiamini riboflavin.