
Testovi provokacije kod glaukoma pomažu u lakšoj i ranijoj dijagnozi bolesti. Kod svih njih je osnovno da dolazi do izraženijeg porasta intraokularnog tlaka nakon provokacije kod glaukomatoznih bolesnika negoli u osoba koje nemaju glaukom. Ima ih više vrsta i na odluku koji ćemo test provokacije koristiti utječe činjenica o kojoj vrsti glaukoma bi se moglo raditi.
Kod sumnje na jednostavni glaukom koristit ćemo se testom opterećenja tekućinom ili priskolom, a kod sumnje na glaukom sa zatvaranjem ugla testom boravka u tamnoj sobi (60-90 minuta) ili artificijelne midrijaze (lokalni midrijatik kratkog djelovanja) ili pak kofeinom (2 šalice jake kafe).
Test opterećenja tekućinom sastoji se u unošenju veće količine vode što dovodi do porasta intraokularnog tlaka koji je kod osoba sa oštećenim drenažnim sistemom izraženiji. Prije samog testa bolesniku se naloži da ne uzima tečnost osam sati. Odmah po aplanacionoj tonometriji bolesniku se da da popije litar tekućine (voda, blagi čaj, sok). U toku narednog sata, svakih 15 minuta se mjeri intraokularni tlak. Skok je najizraženiji oko 30 minuta poslije uzimanja tečnosti. Kod zdravih osoba ovaj skok tlaka je ispod 8 mm Hg, dok je kod glaukomatoznih bolesnika skok preko ove vrijednosti.
Be the first to comment