Peptička ulkusna bolest djece

Etiologija:
Bolest je dugo poznata u djece svih uzrasta uključujući i novorođenčad. Duodenalni ulkus je češći 7-8 puta od gastričnog.
Stresni ulkusi: Jedan dio peptičkih ulkusa nastaje usljed “stresa” u toku neke teže infekcije ili traume, kao što je sepsa, šok, intrakranijalne povrede ili opekotine. Ti se ulkusi zovu “stresni” ili sekundarni. U tu grupu spadaju oni koji su nastali u toku liječenja kortikosteroidima ili slaicilatima.

Primarni ulkusi:Drugu grupu čine tzv. primarni ulkusi. Nastaju kao primarna bolest, bez prethodne traume ili nekog drugog uzroka. Nasljedna dispozicija ima značajnu ulogu (u oko 30% slučajeva je pozitivna porodična anamneza gdje 1 ili više članova porodice imaju ulkusnu bolest).

Infekcija H. pylori je glavni uzročnik oba stanja.

Patofiziologija:
U osnovi zbivanja je disbalans između mukoza protektivnih mehanizama (mukus, alkalni sokovi, mikrocirkulacija, regeneracija normalne sluznice) i agresivnih ulcerozni činilaca (pepsin, kiselina, infekcija sa Helicobacter pylori).

Klinička slika:
U novorođenačkom dobu hematemeza i melena su najčešće prvi i jedini simptomi. Perforacija je česta komplikacija i u pravilu se brzo razvije. Smrtnost je visoka. Ovi ulkusi su većinom sekundarni u toku intrakranijalnih ozljeda u porodu ili neonatalne sepse. Češće su lokalizirani u želucu.

U dojenačkom dobu glavni simptom je recidivno povraćanje odmah nakon jela, uz česte napade bolnog plača. Mogu se javiti melena i hematemeza ali su okultna krvarenja češća. Razdražljivost, anoreksija, nenapredovanje su česti prateći znaci. Perforacija je rjeđa nego u neonatalnom periodu, a lokalizacija češća na duodenumu.

U predškolskoj i školskoj dobi glavni simptom je recidivna bol u trbuhu lokalizirana najčešće paraumbilikalno, uz mučninu i povraćanje. I u ovoj dobi se bol može javiti natašte i noću. U doba puberteta i adolescencije simptomi postaju tipičniji za ulkusnu bolest: bol u epigastriju, natašte, a na uzimanje hrane i antacida prestaje. Patognomonična je noćna bol. Mučnina je česta, povraćanje rijetko. Bol ima karakter periodičnosti. Perforacija je rijetka. Najčešća lokalizacija je duodenum.

Dijagnoza:
Osnovne dijagnostičke pretrage su radiološka i endoskopska.

Terapija:
Konzervativno liječenje obuhvata dijetalnu prehranu, lijekove i opšte higijenske mjere. Hranu treba uzimati u što manjim češćim obrocima, takvog sastava da što manje nadražuje želudac i da što više apsorbuje kiselinu. Medikamentozna terapija sastoji se od antacida koji se daju između obroka i pred spavanje. H2 blokeri (Cimetidin, Famotidin, Ranitidin, Nizatidin). H2 blokeri su efikasni kod duodenalnog, piloričnog i želudačnog ulkusa i daju se djeci. Cimetidin 10-20 mg na kg TT za neonatuse, a za stariju djecu 20 do 40 mg na kg TT u 4 doze. Ranitidin 4-6 mg na kg TT podijeljeno u 2-3 doze. Sucralaftat je efikasan za ublažavanje bolova i zacjeljivanje ulceracija i dobro se podnosi. Nažalost PUB kod djece može biti teška za tretman i između 35-70% djece imaju recidive.