Najčešća oboljenja su:
- kongenitalne anomalije
- povrede
- upale
- tumori
Kongenitalne anomalije suzne žlijezde
- Aplazija suzne žlijezde je stanje kada se suzna žlijezda uopće nije razvila (alacrimia).
- Hipoplazija suzne žlijezde je stanje koje karakterizira nedovoljna razvijenost suzne žlijezde.
- Atipični položaj suzne žlijezde (ptosis glandulae lacrimalis).
- Fistula glandule lacrimalis gdje je izvodni kanal na atipičnom mjestu na koži gornjeg kapka.
- Smanjena sekrecija akcesomih suznih žlijezda (Krause i Wolfring).
Povrede suzne žlijezde
Povrede suzne žlijezde nisu tako rijetke i obično su udružene s povredama kapaka, orbite, glave i sinusa. Ove povrede treba obraditi po svim pravilima traumatološke doktrine. Poslije povrede suzne žlijezde često nastaju fistule kada žlijezdu treba ekstirpirati, a fistulu zatvoriti.
Upale suzne žlijezde
Mogu biti akutne i hronične. Infekcija može nastati metastatski iz nekog udaljenog žarišta, zatim egzogeno preko izvodnih kanalića i iz okoline per continuitatem.
Dacryoadenitis acuta
Prate ga opšti poremećaji: povišena temperaturu, tresavica, ubrzana sedimentacija i limfadenitis preaurikularnih i retromandibularnih žlijezda. U lokalnom statusu vidimo da je jako izražen trijas – blefarospazam, fotofobija i epifora. Koža gornjeg kapka je edematozna, crvena, topla, a rub gornjeg kapka ima karakterističan izgled izvinutog slova “S”. Upaljeno područje je bolno. Ako uspijemo vidjeti suznu žlijezdu, ona je sukulentna i povećana.
U diferencijalnoj dijagnozi treba misliti na hordeolum, halacion ili apsces kapka.
Konzervativno liječenje se sastoji u davanju antibiotika u kapima i mastima nekoliko puta dnevno, a prema težini slučaja i parenteralno. Topli oblozi 3% ac. borici nekoliko puta mogu imati povoljno djelovanje. Hirurška intervencija – incizija i evakuacija gnoja.
Dacryoadenitis chronica
Može nastati iz akutne upale, ali može i od samog početka početi s hronicitetom. Simptomi su manje izraženi, nema burnosti. Na gornjem kapku vidimo deformitet u vidu izvinutog slova S. Kod palpacije žlijezda obično nije bolna. Najčešći uzrok je tbc, lues i trahom. Diferencijalno dijagnostički treba misliti na halacion, tumor ili hordeolum.
Ukoliko je došlo do ožiljnih promjena, suznu žlijezdu treba ekstirpirati. Pošto je sekrecija suza smanjena ili ne postoji uz ostalu antibiotičnu i etiološku terapiju treba ordinirati umjetne suze (Ocutal 3-4x dnevno).
Okulosalivatorni sindromi
- Morbus Miculicz predstavlja zajedničko oboljenje – upalu suzne i parotidne žlijezde. Oboljenje je simetrično, nepredvidivog toka. Vodeći simptom je suhoća oka i usta. Povećane su sublingvalne žlijezde. Etiologija je nepoznata, ali pojedini autori povezuju sa tbc, lues kao i neka endokrina oboljenja. Liječenje je simptomatsko.
- Syndroma Miculicz nije samostalna bolest. Obično se sreće kod nekih sistemskih bolesti kao što su leukemija, limfogranulomatoza, sarkoidoza i dr. Kod postavljanja dijagnoze treba ispitati cijeli organizam, jer je to veoma često samo manifestacija nekog oboljenja koje zahvata cijeli organizam. Liječenje je simptomatsko. U nekim slučajevima se preporučuje rentgen zračenje i operacija suzne žlijezde u smislu ekstirpacije.
- Zaušnjaci (Mumps, Parotitis epidemica). Radi se o virusnoj bolesti gdje uz tjestast edem pljuvačnih i suznih žlijezda imamo suhoću oka i usta. Virus možemo naći i u pljuvački, testisu, ovariju, likvoru i suzama. Liječenje je simptomatsko.
- Dacryoadenitis suppurativa: Radi se o gnojnoj upali suznih i često pljuvačnih žlijezda. Infekt može propagirati prema orbiti. U liječenju se koriste antibiotici, a ponekad i operacija (incizija).
- Morbus Sjogren: Dominiraju simptomi suhoće oka i usta. Bolest nastaje zbog atrofije suzne žlijezde. Suhoća zahvata i ostale sluznice: nos, vulvu i ždrijelo. Oko je suho (keratoconjunctivitis sicca). Konjunktive kapaka i bulbusa su hiperemične, a na kornei imamo obično erozije, odnosno defekte epitela uz filamentozan sekret (deskvamirane epitelne stanice). Bolest je nepoznate etiologije, a bolesnici često u anamnezi navode neka endokrina oboljenja i reumatizam. Liječenje je uglavnom simptomatsko. Koriste se hormoni, radijum zračenje, fibrolizin i umjetne suze.
Tumori suzne žlijezde
Mogu biti benigni i maligni. Od benignih tumora susrećemo adenom, hemangiom, fibrom kao i pseudotumor kao posljedica upale. Među malignim tumorima se radi obično o adenokarcinomu i miješanom tumoru suzne žlijezde koji poprima orijaške razmjere. Jako je maligan i brzo propagira u dubinu. Liječenje je hirurško u smislu ekstirpacije tumora. Dolaze u obzir radijum i rentgen zračenje a po potrebi i citostatici.
Be the first to comment