Bolesti unutrašnje očne ovojnice

Retina
Retina
Retina
Retina

Retina je unutrašnja ovojnica očne jabučice, smještena između horioidee s vanjske i staklastog tijela s unutrašnje strane. Prostire se od ruba papile vidnog živca do ore serate (pars optica retinae) i naliježući na stražnju stranu cilijarnog tijela i irisa do pupilarnog ruba (pars coeca retinae).

U funkcionalnom smislu retina je dvoslojna. Vanjski, senzorni dio retine čini neuroepitel koji nema svoje krvne sudove, već se hrani putem horioidealne cirkulacije kroz laminu vitreu. Unutrašnji sloj sadrži ganglijske stanice i nervna vlakna. To je neurocerebralni dio retine koji vaskularizira a.centralis retinae. Ova arterija je terminalna arterija čija okluzija vrlo brzo dovodi do propadanja visokodiferenciranog tkiva retine. Oštećenja su ireverzibilna, čak i ako se cirkulacija kasnije uspostavi. Nervni elementi retine mogu biti oštećeni i raznim toksinima endogenog ili egzogenog porijekla koji cirkuliraju u krvi, kao i u sklopu patoloških stanja susjedne horioidee.

U fiziološkom pogledu, retina je osposobljena za percepciju svjetla i vidnu funkciju. Nakon prelamanja kroz optičke medije svjetlosni zraci se apsorbiraju u pigmentnim česticama čunjića i štapića senzornog dijela retine izazivajući hemijske reakcije kojima se stvara i prenosi nervni bioelektrični impuls u centralni nervni sistem. Svi dijelovi retine nisu u stanju da percipiraju sve kvalitete vida – oblik, boju, pokrete i svjetlost. Tako je papila vidnog živca slijepi dio retine koji stvara fiziološki skotom u vidnom polju (slijepa mrlja), dok je fovea centralis (žuta mrlja) zbog koncentracije čunjića odgovornih za percepciju boje, oblika i vidne oštrine, mjesto najjasnijeg vida.

Prema periferiji retine smanjuje se broj čunjića, a povećava broj štapića čija je funkcija percepcija perifernog vida, raspoznavanje pokreta, svjetla i tame, odnosno viđenje u sumraku. Tako se retina funkcionalno može podijeliti na:

  • na fotopski, centralni dio zadužen za precizan vid i gledanje pri dnevnoj svjetlosti i
  • na skotopski, periferni dio koji omogućava viđenje u sumraku, odnosno u uvjetima smanjene vidljivosti.

Učešće vitamina A u regeneraciji vidnog purpura (rodopsina) u štapićima čini ga značajnim faktorom za adaptaciju u tami. Pod utjecajem svjetlosti vidni purpur iščezava, da bi se u mraku regenerirao. Zato je nedostatak vitamina A praćen pojavom noćnog (kokošijeg) sljepila (hemeralopija).

Pregled retine može se izvršiti direktnom i indirektnom oftalmoskopijom, bio-mikroskopijom i fluoresceinskom angiografijom. Funkcionalno ispitivanje stanja retine vrši se ispitivanjem oštrine vida, perifernog i centralnog vidnog polja, kolornog vida, adaptacije na svjetlo i tamu, elektroretinografijom, elektrookulografijom i raznim drugim testovima.

Pri oftalmoskopskom pregledu retine analizira se papila vidnog živca, područje žute mrlje, izgled i raspored krvnih žila te boja i izgled retine.

Papila vidnog živca ili optički disk je ovalna ploha svijetloružičaste boje, jasnih granica koje su u nivou okolne retine. U centru papile nalazi se lijevak krvnih sudova (arteria et vena centralis retinae), koji se odmah dijele na gornje i donje, a ovi, već na papili na temporalne i nazalne grane. Srednji dio papile, u kome je lijevak krvnih sudova, udubljen je (fiziološka ekskavacija papile), a nekada je tu vidljiva i lamina cribrosa.

Krvni sudovi retine, arterija i vena centralis retine se dihotomno granaju, terminalni su i međusobno ne anastomoziraju. Arterije su uže od vena, te je u fiziološkim uvjetima omjer arterija prema pratećim venama 2:3. Ono što vidimo kao krvni sud je, ustvari, stupac krvi, jer su normalno zidovi krvnih sudova transparentni. Pri oftalmoskopiji providni zid krvnog suda reflektira svjetlo sa svoje konveksne strane u vidu tanke linije čija se oštrina mijenja i pojačava kod izvjesnih patoloških stanja cirkulacije (arterijska hipertenzija, ateroskleroza i si.).

Boja retine zavisi od stepena pigmentacije i rasporeda pigmenta u sloju pigmentnog epitela retine i horioidee i od stanja napunjenosti krvne mreže horiokapi-larisa. Normalna boja očnog dna je svijetloružičasta.

Makularna regija je za oko 1,5 papilarni promjer udaljena od papile vidnog živca prema temporalno, okruglog je ili ovalnog oblika. U centru se nalazi malo udubljenje (fovea centralis) koje sadrži samo čunjiće, a oftalmoskopski se prezentira kao tačkasti žućkasti svjetlosni refleks. Sama makula je intenzivnije crvene boje jer ovdje nedostaju prednji slojevi retine.

Očno dno, fundus oculi, je jedino mjesto u organizmu gdje se in vivo može posmatrati cirkulacija krvi i krvni sudovi te registrirati brojni patološki procesi u vaskularnom sistemu. Kako je vidni živac direktno vezan za centralni nervni sistem, veliki dio procesa u tom području reperkutira se na izgled i funkciju papile vidnog živca. Odatle potječe veliki značaj pregleda i poznavanja patoloških procesa na očnom dnu u dijagnostici, prognozi, praćenju evolucije i terapijskih efekata kod niza općih, neuroloških i neurohirurških oboljenja.

Od općih patoloških promjena na retini najkarakterističnije su:

Edem retine izaziva promjenu pravilne zakrivljenosti retine, a oftalmoskopski se vidi kao neoštro ograničeno područje promijenjene boje i providnosti. Lokalizacija i veličina edema retine može biti različita, a boja ovisi od etiološkog faktora koji je doveo do stvaranja edema:

  • Svijetlo sivkasto bjeličasti, neoštro ograničeni edemi posljedica su okluzije arterijskih grana (ishemični edemi retine),
  • mutno sivkasti su karakteristični za inflamacije horioidee i retine,
  • prljavo sivo želatinozno ružičasti su izraz jače inflamacije same retine.

Stanične infiltracije nastaju kod upala retine, obično septičkog karaktera, a karakteristične su i za razne oblike leukoza.

Eksudati u retini mogu biti tačkasti, mrljasti ili sliveni u obliku većih plaža. Nalaze se u raznim slojevima, odnosno dubinama retine i različitog su sastava:

  • Najpoznatiji i najčešći su lipidni, tzv. tvrdi eksudati, koji su posljedica propuštanja plazme kroz oštećene zidove krvnih sudova i taloženja lipidnih materija pomoću histiocita. Imaju žutu boju, tačkast ili mrljast oblik, a u predjelu žute pjege imaju radijarni “zvjezdasti” raspored. Ponekad se vide i taloženja holesterina koja su tačkastog i svjetlucavog izgleda.
  • Meki eksudati, tzv.”cotton wool” eksudati, su nejasnih granica, poput pamučastih mrlja, okruglog oblika i svijetle, gotovo bijele boje. To su ishemični edemi, posljedice okluzije malih arterijskih kapilara i najčešće su locirani na stražnjem polu retine.

Krvarenja na očnom dnu su izraz patološke propustljivosti krvnih sudova. Njihov oblik zavisi od dubine slojeva retine u kojima se javljaju. Kako se retinalna cirkulacija odvija u dva nivoa, izgled krvarenja odgovara sloju u kojem je nastalo:

  • površna krvarenja u sloju nervnih niti imaju plamenast ili crtast izgled,
  • dublja krvarenja su tačkasta, mrljasta i tamnije boje.
  • Subretinalna krvarenja su slivena, lividne boje i nalaze se izmedju retine i horioidee,
  • preretinalna su svijetlocrvene boje, polulučnog oblika sa konveksitetom prema dole i nalaze se na površini retine.

Promjene na krvnim sudovima retine su brojne i mogu se manifestirati u:

  • promjeni širine lumena,
  • boje,
  • širine centralnog refleksa, odnosa širine arterija prema venama,
  • promjenama na ukrštanju arterija i vena,
  • pojačanoj vijugavosti, pojavom ovojnica oko krvnih sudova,
  • pojavom neovaskularizacije, aneurizmi itd.

Ožiljne promjene su izraz proliferacije glije, vezivnog tkiva i retinalnog pigmentnog epitela.

  • Ako je cikatrizacija posljedica upale horioretine, nastaju bijela pigmentirana i depigmentirana područja oštrih granica.
  • Proliferacija glioznog, vezivnog tkiva daje sliku proliferativnog retinitisa koji je posljedica organizacije krvarenja, eksudata, upala krvnih sudova i si. Na retini se stvaraju avaskulame i vaskularizirane vezivne trake i membrane, koje se mogu “širiti po površini retine ili prema staklastom tijelu.
  • Pigmentacije retine nastaju na ožiljcima ili u sklopu degenerativnih bolesti, gdje dolazi do proliferacije, rarefikacije, disgrupacije i migracije pigmentnog epitela.

Najveći dio patoloških procesa na retini odraz je općih patoloških procesa u organizmu. To se, prije svega, odnosi na bolesti krvnih sudova (ateroskleroza, hipertenzija), krvi (anemije, leukoze, hiperviskozna stanja), metabolizma (diabetes mellitus), renalne bolesti, kolagenoze, septička stanja, infektivne bolesti, intoksikacije i dr. Bolesti centralnog nervnog sistema, također se manifestiraju na očnom dnu. Iako je reakcija retine na patološki proces uvijek ista, skup promjena na retini može ukazati na postojanje određene bolesti, odnosno na njegovu evoluciju. Zato je pregled očnog dna veoma značajan i sa stanovišta oftalmologa, radi sprečavanja propadanja vidnih funkcija i sa stanovišta drugih oblasti medicine.

Bolesti retine mogu se grupirati u nekoliko skupina: upalne, degenerativne i vaskulame bolesti retine, zatim promjene na retini kod poremećaja metabolizma ugljenih hidrata, retro-lentalna fibroplazija, odignuća i tumori retine.

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*


Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.