Psoriasis vulgaris

Definicija:

Psoriasis vulgaris je kožna bolest karakterizirana pojavom eritemtoznih dobro ograničenih žarišta prekrivenih srebrnobijelim ljuskama.

Patogeneza:

Etiologija je nepoznata, ali u 60-70% bolesnika neko u obitelji ima psorijazu. Od egzogenih faktora koji mogu sudjelovati u nastanku psorijaze su hemijski, virusni i fizikalni faktori, a od endogenih medikamenti i infektivne bolesti.

Klinička slika:

Psoriasis vulgaris se karakteriše eritematoznim tvorbama u razini kože, različite veličine koja se uzdigne iznad razine kože, a na površini se pojave srebrno-bijele ljuske. To je doživotna bolest koja je praćena je remisijama i egzacerbacijama, a zimi često dolazi do pogoršanja. Na temelju toka bolesti psorijaza se može podijeliti na:

• eruptivno-egzantemski oblik
• hronično-stacionarni oblik
• eksudativnu psorijazu (žućkaste ljuske)

Eflorescence

Psoriasis vulgaris tipično je simetrična i bilateralna. Osnovna lezija je eritematozna papula pokrivena srebrnkastim skvamama. Psorijatične skvame su građene od mnogo slojeva, masne su i lahko se mrve pod prstima kao stearinska svijeća. Papule pokazuju Auspitz-ov znak ili fenomen «krvave rose», tj. krvare nakon što se odstrane skvame s njihove površine. Ova tačkasta krvarenja rezultat su povrede kapilara u produženim papilama dermisa. Također pokazuju i Köebner-ov fenomen: lezije se javljaju na prethodno nepromijenjenom dijelu kože na mjestu mehaničke traume, nakon vremenske latencije od nekoliko dana. Većina pacijenata sa psorijazom žali se na svrbež; riječ psorijaza izvedena je iz grčke riječi za svrbež , “psora.”

Dijagnoza:

• klinička slika
• histološki nalaz

Diferencijalna dijagnoza:

• seborojički dermatitis
• ekcematoidni numularni dermatitis
• pitirijazis rubra pilaris
• papuloskvamozni sifilis

Terapija:

Psorijaza je hronična bolest za koju ne postoji etiološka terapija, i važno je imati realistična očekivanja od terapije. Terapija se treba fokusirati na poboljšanju, a ne nestajanju, lezija. Kompletno odstranjenje lezija obično nije moguće kod pacijenata koji koriste samo topikalne terapeutike, a prekomjerno korištenje topikalnih terapeutika rezultira s više neželjenih efekata. Za liječenje psorijaze sugerirane su različite terapije bez lijekova, uključujući akupunkturu, psihoterapiju, promjene životnog stila (npr. prestanak pušenja) i dodatke ishrani (npr. vitamin D, riblje ulje). Međutim, ne postoji dovoljno dokaza u vezi efikasnosti ovih tretmana.

Kako je već rečeno, ne postoji etiološka terapija psorijaze, već samo simptomatska, a ona može se dijeli na: opću, lokalnu, fizikalnu i heliotalasoterapiju.

Opća terapija uključuje trankvilizatore i sedative, vitamine A, B, C i D, a samo kod najtežih slučajeva i citostatici (najčešće Methotrexat). Steroidi se u općoj terapiji izbjegavaju zbog rebound fenomena, tj pogoršanja psorijaze nakon prekidanja kortikosteroidne terapije. Kod psorijaze gutate primjenjuje se penicilin, jer se psorijza gutata često javlja nakon streptokokne angine.

Cilj lokalne terapije je da se uklone hiperkeratotične i parakeratotične skvame, da se smanji upala i da se suprimira patološka ćelijska proliferacija. Postoji veoma mnogo različitih lijekova za lokalnu terapiju psorijaze, a primjena je strogo individualna, ovisno o obliku psorijaze.

U terapiji klasičnog oblika vulgarne psorijaze primjenjuje se keratolitik 5% salicil u vazelinu, da bi se odstranile naslage skvama. Međutim, keratolitik se ne smije istovremeno primjenjivati na velike površine kože zbog mogućnosti perkutane resorpcije i intoksikacije. Nakon što se skinu ljuske mogu se koristiti sredstva sa redukcionim djelovanjem. To su razni katranski preparati, cignolin i hrizarobin. Oni tkivu oduzimaju kisik i tako usporavaju diobiu ćelija, te dovode do iritacije kože. Ne smiju se primjenjivati na licu jer izazivaju konjuktivitis, niti na velikim tjelesnim površinama jer su nakon perkutane resorpcije nefrotoksični. Najčešći katranski preparati su pix liquida (katran od bukve), pix betulina (katran od breze) i oleum candidum (katran od borovice).

Kod eksudativnih lezija, pustulozne i intertriginozne psorijaze, kao i u terapiji psorijaze na prelaznim sluznicama i sluznicama, mogu se primijeniti i boje. Vitamin D3 ima u lokalnoj terapiji značajan inhibitorni efekat na veoma proliferativne ćelije epidermisa kao i ubrzanu diferencijaciju keratinocita. Bijeli živin precipitat u svinjskoj masti se koristi u terapiji kosmatog dijela glave.

Fizikalna terapija se danas provodi kao fotohemoterapija. Ona podrazumijeva djelovanje UVA zraka, talasne dužine 360 – 366 nm, nakon što je sistemno ili lokalno ordiniran fotosenzibilizator psoralen.

Heliotalasoterapija: U specijalizovanim centrima na moru sprovodi se ova terapija u kojoj se koristi povoljan učinak kupanja u moru i izlaganju sunčevim zrakama. Neki oblici vulgarne psorijaze, nakon intenzivnog sunčanja, mogu da pređu u eritrodermičnu formu.

Primjenom raznih lijekova i metoda liječenja, psorijatične lezije se mogu djelomično ili potpuno očistiti i bolesnik tada izgleda kao zdrav. Međutim, bolest se tada nalazi u latentnom stanju i psorijatične promjene na koži recidiviraju, obzirom da je psorijaza genetski determinirana.