
Hormni su molekule koje luče stanice, nakupine stanica ili endokrine žlijezde.
Po hemijskom sastavu, hormoni mogu biti:
- steroidni
- proteinski
- derivati amino kiselina.
Hormon nakon lučenja može djelovati :
- na stanicu koja ga luči – autokrino djelovanje,
- na okolne stanice do kojih dođe putem međustanične tekučine- parakrino djelovanje,
- i na udaljene organe do kojih dođe putem krvi –endokrino djelovanje.
U odnosu na mjesto vezivanja za receptor, imamo hormone čije je vezivanje u:
- vezivanje u staničnoj membrani:
- vezivanje u citoplazmi(steroidni hormoni);
- vezivanje u jedru(hormoni štitne žlijezde).
Vezivanje u staničnoj membrani
1.Receptor + jonski kanal – hormon se veže za odgovarajući receptor, te izaziva otvaranje jonskih kanla npr.djelovanje noradrenalina i acetilholina na rad srca.
2.Receptor + G-protein – Mehanizam drugog glasnika-hormon, koji je u ovom slučaju prvi glasnik, veže se za odgovarajući receptor. Nastali kompleks hormon/receptor, veže se za G-protein u staničnoj membrani, koji aktivira enzim adenil ciklazu. Ona prevodi ATP u cAMP, koji predstavlja drugi glasnik. Drugi glasnik, u ovom slučaju cAMP, uzrokuje određene hemijske promijene, dolazi do lučenja odgovarajućih enzima koji obavljaju funkciju koju je trebao obaviti sam hormon. Ovaj mehanizam koriste glukagon, antidiuretni hormon, hormoni adenohipofize.
Pored toga G protein može aktivirati enzim fosfolipazu C, pri čemu njenim djelovanjem nastaju inozitol 3 fosfat (I3P) i diacil glicerol ( DAG), koji su takođe drugi glasnici. I3P u svom djelovanju koristi parathormon, dok DAG koristi TRH kada stimulira lučenje TSH.
3.Receptor + enzim-za odgovarajući receptor, veže se npr. enzim leptin, ovaj kompleks aktivira enzim janus-kinazu, čija se funkcija ogleda u sintezi i fosforilaciji proteina u stanici, čime se obavlja funkcija hormona koji koristi ovaj mehanizam. Inzulin posjeduje svoj specifičan receptor, koji je takođe vezan za enzim I koji je u staničnoj membrani. Receptor ima 2 podjedinice α i ß. Inzulin se prvo veže za α-podjedinicu, koja zatim aktivira ß-podjedinicu. Ona dovodi do nastajanja enzima koji vrše funkciju u stanici koju je trebao izvršiti sam inzulin.
Vezivanje u citoplazmi ili nucleusu
Bilo da se hormon veže u citoplazmi (steroidni hormoni) ili u nucleusu (hormoni štitne žlijezde), ovdje je u upotrebi mehanizam aktivacije gena.
- Vezivanje u citoplazmi koriste steroidni hormoni (aldosteron, progesteron, testosteron), zbog činjenice da su u pitanju steroidni, a samim tim i liposolubilni, lako prolaze staničnu membranu. Ulaze u citoplazmu, gdje se vežu za receptor, a zatim ulaze u nucleus. U njemu dolazi da sinteze i-RNK, ona zatim izlazi iz nucleusa i ide na ribosome, gdje se obavlja sinteza proteina, odnosno enzima koji će obaviti funkciju tog hormona.
- Vezivanje u nucleusu koriste hormoni štitne žlijezde. Zbog malih dimenzija lako prolaze kroz staničnu memranu, ulaze u citoplazmu, a zatim u nucleus, gdje se vežu za receptor, nastaje i-RNK. Ona izlazi iz nucleusa, odlazi na ribosome gdje se vrši sinteza proteina, odnosno enzima koji će izvršiti njihovu funkciju.
Be the first to comment