Infarctus anemicus

Kod anemičnog infarkata infarcirano tkivo je blijedo. Na početku se u njemu skuplja tekućina i ako je infarkt došao do površine organa infarcirano područje se lagano izdiže iznad okoline, a kasnije kako infarcirano tkivo izgubi vodu onda se spušta ispod okoline.
Zahvaćeno tkivo je blijedo, a kasnije poprima svijetlo sivo, sivožućkasto ili čak potpuno bijelu boju. Na granici infarkta prema zdravom tkivu javlja se rubna hiperemična zona, a kasnije se tu jave krvarenja pa se naziva hiperemično-hemoragična zona. Još perifernije od nje je obruč zućkaste boje koji se naziva zona masne degeneracije i infiltracije. Uz to se oko cijelog područja formira leukocitarni bedem kao odgovor na stvaranje nekrotičnog tkiva koje organizam smatra za strano tijelo. Zavisno od organa u centru u infarciranom području javlja se koagulaciona (miokard, bubreg, jetra) ili kolikvaciona (mozak) nekroza.

Mehanizam nastanka anemičnog infarkta

Izbočenje kada se nakuplja voda nastaje zbog toga što prestanak dotoka krvi stvara u infarciranom području niski pritisak koji povlači vodu intersticija i limfnih sudova, a nastaje i zbog toga što se usljed nekroze nakupljaju osmotski aktivne tvari. Hiperemična zona nastaje kao pokušaj kompenzacije ishemije kada kolateralnim putevima krv pokušava prodrijeti u infarcirano područje. Dospjeva samo do periferije a kasnije kada propadnu krvne žile u tom području nastaje hiperemično hemoragična zona. Zona masne infiltracije i degeneracije nastaju zbog toga što je na tom mjestu oslabljeno dopremanje za život važnih tvari ali nije potpuno onemogućeno.

Ishod anemičnog infarkta

Najnepovoljinije je da infarkt jednog područja dovede do smrti cijelog organizma recimo kod infarkta miokarda ili djelova mozga i sl. U slučaju da organizam preživi infarkt moguće je da se dalje razvijaju razni procesi.

• Fagocitoza i enzimska razgradnja nekrotičnog područja – nju vrše leukociti koji su ogradili infarktnu zonu od zdravog tkiva, oni mogu prodrijeti do samog centra a obično su lokalizovani na granici i tu vrše razgradnju.
• Organizacija i cikatrizacija teče uporedo sa leukocitnom razgradnjom ona može zahvatiti i prožeti cijelo nekrotično tkivo kada se ono potpuno pretvori u vezivno a može samo da ga obuhvati i inkapsulira. Zdruge strane kod nekih tkiva se javlja cistoidno razmekšanje i stvaranje pseudociste npr u mozgu koja je u početku ispunjena tekućinom i ćelijskim detritusom  a kasnije samo seroznom tekućinom.  Nerijetko infarktno područje se impregnira solima kalcija i kalcificira.

Gnojni ili septični infarkt nastaje u slučaju bakterijske infekcije nekrotičnog područja. On se odlikuje vrlo širokim leukocitarnim bedemom, a leukociti vrlo često prožmu cijelo nekrotično područje, a ako ostanu na periferiji to vrlo često vodi ka sekvestraciji i demarkaciji nekrozičnog područja. Ako se radi o saprofitnim bakterijama razvija se gangrenozni infarkt (infarctus gangraenosus) i on je relativno čest u plućima jer tu se vrlo često već nalaze saprofitne klice ali im sredina nije povoljna za razvijanje.