Laktatna acidoza

Definicija

Radi se o metaboličkoj acidozi uslijed povećanog stvaranja laktata i smanjenja pH arterijske krvi. Postoji i stanje hiperlaktatemije ali bez smanjenja pH, kao prolazno stanje. Ukoliko postoji laktatna acidoza ona se dijeli na dvije podgrupe: tip A, ako postoji smanjena perfuzija tkiva i hipoksija i tip B, ako tih promjena nema.

Etiopatogeneza

Oba tipa laktatne acidoze javljaju se u 10% dijabetičara sa DKA, i to uslijed hipoksije nastale zbog sepse, zastojne srčane insuficijencije i hipotenzije uslijed dehidracije, povećane viskoznosti krvi, dijabetesne mikro i makroangiopatije (tip A). Tip B najčešće nastaje uslijed upotrebe bigvanida, naročito fenformina u diabetes mellitus tip 2 bolesnika. Stopa smrtnosti je vrlo visoka, čak 70-80%. Ako se laktatna acidoza javlja pri upotrebi drugog preparata – bigvanida, metformina, smrtnost od laktatne acidoze je manja, tj. prognoza je mnogo bolja.

Mehanizam nastanka oboljenja se sastoji u povećanom stvaranju laktata, što je jedan od poremećaja metabolizma u dijabetesu uopšte ali se može javiti i u svim dugim stanjima gdje je stvaranje laktata povećano, prije svega u mišićima, a razgradnja (u jetri) smanjena, u slučajevima insuficijencije jetre. Slično je i u stanjima insuficijencijc bubrega. To se dešava i pri unošenju većih količina alkohola. Javlja se najčešće u starijih, diabetes mellitus tip 2 bolesnika, liječenih fenforminom.

Klinička slika

Ona je predstavljena kliničkim znacima acidoze: hiperventilacijom, dehidracijom, poremećajima svjesti do kome. Zatim, mukom, povraćanjem i dijarejom. Javlja se i akutni pankreatitis.

Dijagnoza

Dijagnoza se postavlja na osnovu povećanja vrikednosti laktata u serumu (više od 2,2 mmol//), smanjenog pH krvi (manje od 7,3), uz normalni ili smanjen parcijalni pritisak ugljen-dioksida (Pcc>2), smanjenu vrednost bikarbonata (manje od 15 mEq//), uz povećanje vrijednosti anjonskog deficita (više od 12 mEq//).

Liječenje

Treba da se što brže uklanjaju uzroci koji su doveli do povećanog stvaranja laktata. O davanju bikarbonata, radi korekcije acidoze, još nije postignut konačni stav. Ako se on daje, preporučuje se da se to čini istovremeno sa 0,9%-tnim NaCl rastvorom. Davanje 5%-tne glikoze i malih doza insulina se preporučuje onda kada je hiperglikemija veća od 250 mg/dl. U slučajevima izražene hipoksije daje se O2. Hemodijaliza brzo otklanja povećane količine laktata i fenformina, kao uzročnika. Međutim, ona ne otklanja osnovni metabolički poremećaj (povećano stvaranje laktata). Hemodijalizu treba češće ponavljati, jer se time popravlja insuficijencija bubrega. Prevencija laktatne acidoze u diabetes mellitus tip 2 bolesnika se sprovodi davanjem bigvanida i to samo prilikom strogo kontrolisanih indikacija, sprječavajući stanja koja dovode do povećanog stvaranja laktata. Daje se metformin a ne fenformin i to u gojaznih diabetes mellitus tip 2 bolesnika, kao monoterapija ili u kombinaciji sa preparatima sulfonil ureje i/ili preparatima insulina (kombinovana terapija).

Literatura

1. Đorđević, P. B.: Racionalna dijagnostika i terapija akutnih komplikacija diabetesa mellitus a, 5, Jugoslovenski endokrinološki dani, Budva, 17-19. april 1996, knjiga sažetaka, str. 116.

2. Đorđević, P. B.: Dijagnoza i liječenje komatoznih stanja u dijabetologiji u prehospitalnim i hospitalnim uslovima, XIII kongres ljekara Srbije, Vrnjačka banja, Zbornik radova, 26-30. maj, 1996.