
Etiopatogeneza:
Karcinom jetre je najčešći maligni tumor kod muškaraca u Kini, jugoistočnoj Aziji i Africi. U evropskim zemljama incidenca je 8 na 100 000. Češći je kod muškaraca, najčešći u dobi 50-60 godina.
Najčešći je hepatocelularni karcinom, potom holangiocelularni-razvija se iz žućnih vodova, druge forme su rijetke. Sekundarni depoziti tj metastaze drugih tumora su česte u jetri.
Hronična infekcija hepatitis B virusom uzrok je za 60-90% hepatocelularnih karcinoma jetre. Od ostalih faktora rizika to su hepatitis C virus, alkohol, pušenje. Na temelju ciroze razvija se 60% karcinoma jetre. Karcinom jetre metastazira u pluća, kosti , mozak i drugdje.
Klinička slika:
Simptomatologija je spočetka otsutna. Kasnije se javlja gubitak apetita, slabost, poremećaji probave. U laboratorijskim pretragama karakteristično je povećanje alfafetoproteina (AFP) preko 1000 ng/ml, kod uznapredovalih tumora porast serumskih transaminaza.
Dijagnoza:
Dijagnoza se postavlja ultrazvučnim pregledom jetre, kompjuteriziranom tomografijom sa kontrastom ili magnetnom rezonancom, a potvrđuje pomoću iglene biopsije (FNAB).
Liječenje:
Karcinom jetre je neosjetljiv na kemoterapiju. U terapiji se provodi resekcija kod dimenzijama ograničenih tumora bez ciroze jetre. Ako je prisutna ciroza i visokog je stepena, indicirana je transplantacija jetre. Također u odabranim slučajevima može se provesti radiofrekventna ablacija tumora. Posljednjih par godina u kliničku praksu je uveden sorafenib (Nexavar), lijek iz reda malih molekula, koji ulazi u ćeliju karcinoma, blokira encim tirozin kinazu i prekida prenos signala u procesu razvoja tumora. Ovo se smatra najvećim napretkom u tretmanu hepatocelularnog karcinoma.
Be the first to comment