Tumori jajnika

tumor jajnika

Etiopatogeneza:

Tumori jajnika spadaju među najčešće neoplazme u organizmu žene. Oni mogu da se podjele u više grupa. Prema podjeli, koju je na osnovu više postojećih klasifikacija prihvatio Read, razlikujemo najprije pseudotumore i prave tumore.

  • U pseudotumore jajnika spadaju retencione ciste, i to: folikulinske i luteinske ciste i folikulinski i luteinski hematomi. Osim retencionih cista, u pseudotumore spadaju i ciste jajnika kod ovarijalne endometrioze.
  • Prave neoplazme mogu poticati od žljezdanog i vezivnog tkiva jajnika. I jedne i druge mogu biti benigne i maligne.

Prvu grupu tumora od žljezdanog tkiva čine epitelni tumori jajnika.

  • U benigne tumore koji potiču od epitelnog tkiva spadaju pseudomucinozni cistadenomi i serozni cistadenomi. Serozne cistadenome dijelimo na proste serozne ciste i na serozne ciste sa papilomatoznim ekrescencijama.
  • Maligne tumore epitelnog porjekla grupišemo u primarne solidne karcinome jajnika i cistične adenokarcinome jajnika. Cistični adenokarcinomi jajnika mogu da budu serozni cistoadenokarcinomi i pseudomucinozni cistoadenokarcinomi.

Drugu grupu ovarijalnih tumora čine tumori vezivnog tkiva.

  • Od benignih tumora vezivnog tkiva mogu da se na jajniku jave fibromi, fibromiomi, fibrohondromi i fibroosteomi.
  • Od malignih tumora vezivnog tkiva postoje sarkomi, rabdomiosarkomi, melanosarkomi. Svi su veoma rijetki.

Treću grupu tumora čine teratomi i složeni tumori.

  • Teratomi su prave neoplazme kaje se takođe često javljaju na jajnicima. Od njih su najčešći dermoidi, a zatim su rijeđi solidni ovarijalni teratomi.
  • U složene tumore jajnika spadaju takozvane strume jajnika, horionepiteliom i mezonefrom.

Četvrta grupa: Funkcionalni tumori jajnika, čine četvrtu grupu ovarijalnih tumora. Njih dijelimo na dvije podgrupe:

  • podgrupa feminizirajućih tumora gdje spadaju tumori granuloznih ćelija i tekomi
  • podgrupa maskulinizirajućih tumora – arenoblastomi i ovarijalni tumori slični tkivu nadbubrega.

U petu grupu spadaju neklasifikovani tumori jajnika, i to

  • Brenerov tumor
  • disgerminoma ovarijuma

Pored primarnih postoje i sekundarni i metastatski karcinomi jajnika.

  • Sekundarni karcinomi nastaju malignom degeneracijom benignih tumora jajnika,
  • metastatski potiču od malignih ognjišta gastrointestinalnog trakta, od karcinoma dojke, od karcinoma materice, karcinoma štitne žlijezde ili od malignih melanoma.

Klinička slika:
Tumori jajnika dok su mali, bilo da su benigni ili maligni, ne izazivaju nikakve smetnje niti daju simptome po kojima se mogu otkriti. Rijetko mogu biti uzrok neurednim krvarenjima, amenoreji ili sterilitetu, zbog čega se bolesnica obraća ljekaru. U toj fazi bolesti tumori jajnika dijagnostikuju se kao slučajan nalaz pri kontrolnom pregledu. Simptomi kod postojanja tumora na jajniku javljaju se tek kada oni svojom veličinom počnu da izazivaju osjećaj prisustva stranog tijela u abdomenu bolesnice ili kada pritiskom na susjedne organe izazivaju poremećaj njihove funkcije, prvenstveno funkcije bešike i rektuma. Isto tako mogu se javiti bolovi, ali oni se obično javljaju tek ako nastupi neka od komplikacija koje mogu da prate ovarijalne tumore.

Dijagnoza:

Postojanje ovarijalnih tumora ustanovljava se kombinovanim pregledom. Rijeđe se tumor, ako je znatnijih dimenzija, može zapaziti ili opipati preko trbušnog zida.
Pri ginekološkom pregledu, u slučaju postojanja ovarijalnog tumora, tumor se opipava, zavisno od njegove veličine, u maloj karlici ili u trbušnoj duplji sa strane od materice. Rijeđe, dok su još relativno mali, iako su slobodni i na dugačkoj peteljci, tumori se mogu opipati ispred materice ili iza nje u Duglasovom prostoru. Kod velikih ovarijalnih cista ponekad se tijelo materice teško može da ispalpira, pa se u tom slučaju, naročito ako u isto vrijeme postoji i amenoreja, može posumnjati i na graviditet. U takvoj situaciji odsustvo sigurnih znakova trudnoće, neosjetljivost tumora na hormon zadnjeg režnja hipofize, njegova konzistencija i položaj tumora izvan materice ustanovljen pomoću sondiranja materične duplje ili histerosalpingografijom omogućava postavljanje tačne dijagnoze. Nešto je teža diferencijalna dijagnoza, u tim okolnostima između tumora jajnika i vanmaterične trudnoće. Osim toga, postojanje velike ovarijalne ciste koja ispunjava cijelu trbušnu duplju, može izazvati diferencijalnodijagnostičke teškoće između ovarijalne ciste i ascitesa. Postavljanje tačne dijagnoze, određivanje položaja, veličine i prirode tumora danas je veoma uprošćeno i olakšano korišćenjem ehografije, koja takode veoma mnogo pomaže u rješavanju diferencijalnodijagnostičkih problema.

Terapija:

Kada se ustanovi postojanje ovarijalnog tumora, potrebno je nastojati da se utvrdi da li je u pitanju pseudotumor ili prava neoplazma jajnika. Ovo je važno iz terapijskih razloga, jer se kod pseudotumora ne mora uvjek koristiti operativno liječenje, a kod pravih tumora po pravilu operacija je terapija izbora.
Ako se posumnja ili postavi dijagnoza pravog tumora, teško je daljim ispitivanjima sa sigurnošću ustanoviti benignu ili malignu prirodu bolesti. Ipak, iako se u svakom slučaju primjenjuje operativno liječenje, dobro je ako se pravi karakter neoplazme ustanovi još prije operacije. U tom slučaju, preoperativna priprema ili, čak, i preoperativna terapija sprovedu se adekvatnije. I pored svih teškoća, u odmaklim slučajevima bolesti već i običnim ginekološkim pregledom može se sa priličnom sigurnošću postaviti diferencijalna dijagnoza između benignih i malignih tumora jajnika. U tome veliku pomoć mogu da pruže pomoćne dijagnostičke metode, prvenstveno pregled sedimenta punktata dobijenog iz tumora ili ascita, pri čemu se punktat sedimentira i boji po metodi papanikolau. Već i samo prisustvo ascita kod postojanja ovarijalnog tumora ili sa izvesnom verovatnoćom govori o malignom karakteru
procesa.

Pseudotumori jajnika
Retencione ciste. – Ovo su veoma česti tumori koje u praksi viđamo na jajnicima. Nastaju iz nezrelih folikula ili degenerisanog žutog tela pod dejstvom upalniih, cirkulatomih i promenjenih hormonskih uticaja. Medu njima razlikujemo folikulinske i luteinske ciste i folikulinske i luteinske hematome.
Folikulinske ciste veoma se često nadu na jajniku bilo u vidu mnogobrojnih mehurića veličine zrna prosa do zrna graška, kada govorimo o mikrocističkoj degeneraciji jajnika ili, pak, u vidu pojedinačnih cista koje delimično ili potpuno zahvataju tkivo jajnika i pokatkad dostignu veličinu mandarine. Mikrocistična degeneracija je promena koja zahvata oba jajnika. Smatra se da ona nastaje kao posledica delovanja dugotrajnih upalniih draži na jajnik zbog čega folikuli u zrenju ne pretrpljuju atreziju, već se umesto toga pretvaraju u male ciste približno jednake veličine i istanjenih zidova. Jajnici su uvećani do veličine zelenog oraha ih manjeg kokošijeg jajeta, elasticnočvrste su konzistencije, beličasosivkaste boje i neravne površine. Tunica albuginea je zadebljana i posejana mnogobrojnim sitnim, cisticnim tvorevinama koje dostižu veličinu zrna graška do veličine koštice trešnje. Na preseku, u kori jajnika takode se vidi veći broj ovakvih cističnih tvorevina. Smatra se da su to sazreli De Grafovi folikuli kod kojih je izostala ovulacija. To potvrđuje i odsustvo ostataka žutih tela na jajnicima. Ovo stanje obično ne zahteva nikakvo posebno lečenje. Ako se ipak za to ukaže potreba, u terapiji mikrocistične degeneracije jajnika koristi se parcijalna, najbolje klinasta resekcija jajnika.

Folikulinske ciste jajnika
To su pojedinačni pscudotumori jajnika, odnosno rctcncione ciste, koje nastaju iz De Grafovog folikula kad izostane ovulacija. Zbog dalje produkcije folikulinske tečnosti mešak se sve više uvećava tako da folikulinska cista može da dostigne veličinu mandarine. Ovi pojedinačni cistični tumori jajnika veoma su slični pravim neoplazmama i od njih se razlikuju samo pri mikroskopskom pregledu nalazom kuboidnih ćelija granuloznog sloja i ponekad nalazom zrnastog brežuljka sa jajnim ćelijama.
Folikulinske ciste nemaju veliki klinički značaj i ne zahtevaju posebno lečenje, jer posle izvesnog vremena spontano iščezavaju. Pojedinačne folikulinske ciste često pr.cnu pri pregledu i za razliku od pravih cista ne recidiviraju. Prskanje ovakvih cista obično prolazi bez većeg krvarenja i bez ozbiljnijih kliničkih simptoma, te ne zahteva posebnu terapiju. Samo pri obilnoj hemoragiji iz zida prsnute ciste stvara se klinička slika abdominalnog krvarenja slična, ali obično sa daleko lakšim simptomima, kliničkoj slici rupture jajovoda kod vanmaterične trudnoće. Tada je lečenje operativno. Ukoliko dođe do operacije poželjno je da se odstrani sama cista, a da se ovarijalno tkivo što više sačuva, kako se obo leli jajnik ne bi izbacio iz funkcije.
Ciste žutog tela. – Ciste žutog tela iako rede od folikulinskih cista takode se često viđaju na jajnicima. Nastaju uvećanjem žutog tela i ispunjavanjem njegovog centralnog dela tečnošću koja se sve više širi i snižava zid nastale cistične formacije. Njihov zid mogu da čine ćelije granuloze ili teke interne, po čemu se i razlikuju dalje podgrupe ovih cista. Pojedine ciste mogu dostići priličnu veličinu i može doći do njihovog uvrtanja oko peteljke, što zahteva hitnu hiruršku intervenciju. U većini slučajeva nije potrebno nikakvo lečenje, jer luteinske ciste posle izvesnog vremena spontano iščezavaju. Ako dođe do njihovog prskanja, može da nastupi intraabdominalno krvarenje sa kliničkom slikom kao kod ektopične trudnoće. U takvoj situaciji terapija je operativna i pri tome treba nastojati da se sačuva što više zdravog tkiva jajnika.
Osim cista žutog tela, mogu nastati i takozvane luteinske ciste, koje postaju iz luteinizovanog perzistirajućeg folikula (corpus luteum atreticum). Ovakve ciste sreću se i kod grozdaste mole, i to obično obostrano. Kod grozdaste mole otklanjanjem molamog tkiva povlače se i ciste, a u retkim slučajevima, ako ne nastupi spontana regresija ciste, Icčenje je operativno.
Osim folikulinskih. i luteinskih cista jajnika, na njemu mogu da se vide i hematomi meska ili hematomi žutog tela. Klinički značaj ovih hematoma je u tome što može doći do njihove mpture i do intraabdominalnog krvarenja, čija je simptomatologija veoma slična, ali po pravilu mnogo manje dramatična, kliničkoj slici vanmaterične trudnoće.
Kao što smo pomenuli, u svim slučajevima ruptura, bilo folikulinskih, luteinskih cista ili hematoma, ukoliko dođe do obilnijeg intraabdominalnog krvarenja, postavlja se pitanje diferencijalne dijagnoze između ovih stanja i rupture jajovoda kod vanmaterične trudnoće. Klinička slika je gotovo istovetna, osim što je kod vanmaterične trudnoće intraabdominalno krvarenje obilnije, pa je samim tim i klinička slika teža. Osim toga, veliku pomoć u postavljanju dijagnoze mogu da pruže i anamnestički podaci. Krvarenju iz prsnutog zida ciste ili hematoma, po pravilu, intraabdominalnom krvarenju, ne prethodi izostanak menstruacije niti se javljaju drugi znaci bremenitosti, što se inače zapaža ako je u pitanju ektopična trudnoća. U krajnjoj liniji sa praktičnog stanovišta terapije nije ni posebno važno da se uvek postavi precizna diferencijalna dijagnoza prirode intraabdominalnog krvarenja, jer je lečenje u svim slučajevima ovog stanja operativno. Otvara se trbušna duplja, otklanja uzrok krvarenja, zatvaraju se prekinuti krvni sudovi, odstranjuje tečna i koagulisana krv iz abdomena, nadoknađuje izgubljena krv bolesnici transfuzijom krvi odgovarajuće grupe. Pri tome se vodi računa da se kod mladih žena odstrane samo oboleli organi, kako bi se sačuvalo što više funkcija ostavljenih zdravih tkiva i organa.

Pravi tumori jajnika
Tumori jajnika epitelnog porekla. Pravi tumori jajnika epitelnog porekla mogu biti benigni i maligni. Benigni se dele na serozne ciste i cistadenome i na pseudomucinozne ciste ili pseudomucinozne cistadenome. I jedni i drugi su vrlo česti i sreću se u oko 45% svih tumora jajnika.

Serozne ciste ili cistadenomi. – Ove neoplazme po učestalosti predstavljaju jednu četvrtinu svih benignih tumora jajnika. To su tumori tankog zida, obloženog jednim redom niskih ćelija i odvojeni vezivnim omotačem od ovarijuma. Po poreklu potiču od ćelija germinativnog epitela sa površine jajnika. Ispunjeni su bistrom albuminskom tečnošću niske specifične težine. Ovarijalne serozne ciste obično su jednostrane, ali se u oko 15 do 20% mogu istovremeno javiti na oba jajnika. Ovi tumori mogu da dostignu znatnu veličinu (si. 46). To su tzv. proste serozne ciste jajnika. Osim prostih seroznih cista postoje i ciste sa papilarnim proliferacijama prema njihovoj šupljini. One su obložene kubičnim ili cilindričnim epitelom, ponekad snabdevenim trepljama. Sa unutrašnje strane takvih cista polaze papilami izraštaji koji mogu da se spajaju i pregrađuju cistu u više odaja. U tom slučaju stvaraju se multilokularne ciste. Multilokularne ciste mogu da nastanu i istovremenim rastom i spajanjem više cističnih tvorevina na jajniku, čije međusobne pregrade vremenom iščezavaju. Može da se desi da papilame ekrescencije cističnih tumora prodiru ne samo u unutrašnjost ciste već i prema njenoj površini i da se presađuju na okolne organe. Iako se u većini slučajeva radi o benignim promenama koje iščezavaju po operativnom odstranjenju ciste, ipak kod takvih proliferacija treba biti veoma oprezan, jer se može u stvari raditi o malignom tumoru.
Ciste jajnika obično ne daju nikakve simptome sve dok svojim rastom ne počnu da vrše pritisak na susedne organe, da remete njihovu funkciju i da deformišu prednji zid donjeg dela trbuha. Zbog toga što su kod ovarijalnih cista u izvcsnom procentu u pitanju u stvari maligne neoplazme i što i kod benignih cista postoji opasnost od maligne degeneracije tumora, što se može očekivati naročito kod starijih žena, sa lečenjem ne treba odugovlačiti. Terapija je operativna i kod mladih žena, ako ne postoji sumnja da je u pitanju maligni proces, sastoji se u odstranjenju, same ciste, enukleacijom, odnosno ako to nije moguće odstranjenjem ciste sa odgovarajućim jajnikom. Kod starijih žena treba uraditi histerektomiju sa obostranom adneksektomijom (si. 47). Ako postoji sumnja da je cista na jajniku, koju treba odstraniti, malignog karaktera, a u pitanju je mlada bolesnica kojoj bi trebalo po mogućnosti sačuvati organe, onda u toku operacije treba odstraniti samo cistu, izvršiti histološki pregled ex tempeore (u toku same operacije) i na osnovu toga pregleda odlučiti se samo za cistektomiju ako je nalaz benigan, ili za histerektomiju sa obostranom adneksektomijom ako se pokaže da je cista maligna.
Jasno je da operacijom odstranjeno tkivo, čak i ako je u toku intervencije urađen pregled ex tempore, treba uvek obavezno histološki obraditi i mikroskopski pregledati. Ovo utoliko prč. što je makroskopska dijagnoza u pogledu karaktera samog procesa nesigurna i što, osim toga. i kod benignih cističnih tumora može vremenom nastupiti maligna degeneracija. Istovremeno, ovim se proverava valjanost rezultata mikroskopskog pregleda tkiva dobijenog u toku operacije ex tempore, koji ponekad takodc može biti netačan.
Pseudomucinozne ciste jajnika ili eneteroidne ciste
kako ih mnogi nazivaju zbog toga što njihov epitel donekle podseća na epitet creva., takođe su veoma česte i predstavljaju nešto oko četvrtinu svih ovarijalnih tumora. Njihova unutrašnja površina obložena je cilindričnim epitelom, sa bazalno postavljenim silnim jedrima i uglavnom je glatka. U ćelijama epitela ovih cista stvara se mukoidna supstanca pseudomicin. Zbog toga se ove ciste nazivaju i mukoidnim. Pseudomicin se izlučuje iz epitelnih ćelija i u vidu guste, viskozne i zamućene želatinozne mase ispunjava šupljinu ciste.
Pseudomucinozne ciste obično se javljaju jednostrano, režnjevite su površine i multilokularne su sa veoma istanjenim zidom
One mogu da dostignu ogromnu veličinu, i to su najveći tumori otkriveni u čovječijem organizmu. Danas su tako veliki tumori veoma
retki, jer se rano otkrivaju i na vreme operativno odstranjuju. Kod većih cističnih tumora može doći do stvaranja sraslina između njih i trbušnog zida ili drugih trbušnih organa, prvenstveno omentuma i crevnih viju

ga. Osim toga, kod takvih tumora postoji opasnost od uvrtanja njihove peteljke. Ako nastupi prskanje ciste, izlije se njen sadržaj u trbušnu duplju i nastaje stanje nazvano pseudomyxoma peritonei. U takvoj situaciji izliven sadržaj se pod dejstvom crevne peristaltike raznese u sve delove trbušne šupljine i pošto se teško resorbuje, dovodi do nastajanja hroničnog nadražajnog peritonitisa i stvaranja prostranih sraslina medu trbušnim organima. Pri tome može doći i do presađivanja izručenih epitelnih ćelija ciste i stvaranja metastatskih ognjišta na trbušnim organima. I kod pseudomucinoznih cista u izvesnom procentu sa zida ciste, prema šupljini, razvijaju se papilomatozni izraštaji u kojima mogu da se kriju ognjišta maligne degeneracije. Maligna degeneracija, prema današnjim shvatanjima, javlja se u 10% slučajeva ovih tumora. To se naročito može očekivati kod bolesnica u odmaklim godinama,
Pseudomucinozne ciste, kao i prosti serozni cistadenomi, u početku se razvijaju bez naročitih simptoma i, kao i prvi, otkrivaju se slučajno pri kontrolnom pregledu. Prve simptome ovi tumori daju tek kad svojom veličinom počnu da vrše znatnu kompresiju na susedne organe izazivajući poremećaj njihove funkcije i eventualne bolove, ili kada se jave komplikacije koje mogu da prate ove tumore. Tako, na primer, ako dođe do prskanja ciste, javljaju se jaki bolovi često praćeni znacima kolapsa i peritonealnog nadražaja. Isto tako, u slučaju torzije ciste oko njene peteljke, javljaju se znaci akutnog abdomena koji zahtevaju hitnu operativnu intervenciju.
Kao i kod seroznih i kod pseudomucinoznih ovarijalnih cista terapija je operativna. Operaciji se pristupa čim se otkrije postojanje cističnog tumora na jajniku. Kod mladih žena odstranjuje se cista, po mogućnosti enukleacijom, uz očuvanje zdravog ovarijalnog tkiva. Kod postojanja cističnih promena na oba jajnika kod žena posle menopauze i u slučaju sumnje na malignitet vrši se histerektomija. sa obostranom adneksektomijom Kod mladih žena, ako postoji sumnja na malignitet. treba u toku operacije izvršiti mikroskopski pregled isečka sa tumora, pa ako se isključi maligni proces, treba nastojali da se sačuva bar malo ovarijalnog tkiva.

Karcinom jajnika
Karcinom jajnika može biti primaran i sekundaran, a na jajniku mogu da se razviju i metastatska ognjišta karcinoma druge lokalizacije. Primaran karcinom jajnika razvija se na ovarijalnom tkivu kao takav od početka, a sekundaran nastaje metaplazijom i malignom degeneracijom u početku benignih cističnih tumora. Karcinom jajnika relativno je često oboljenje. Prema nekim autorima, on se sreće u oko 15% svih ovarijalnih tumora. Učestalost i procenat učešća karcinoma jajnika u odnosu na druge ovarijalne tumore raste sa starošću bolesnice. Kod bolesnica mladih od 20 godina tumori na jajniku, po pravilu, su benigni. U doba od 20 do 30 godina odnos dobroćudnih prema malignim tumorima je 90 prema 10, a između 30 i 40 godina smatra se da su 80% tumora jajnika benigni. Sa starošću procenat malignih neoplazmi se povećava tako da između 50. i 70. godine starosti procenat malignih na celokupan broj tumora jajnika iznosi više od 50. Posle 70. godine procenat malignih tumora nešto se smanjuje. Kod malignih neoplazmi jajnika najčešće se radi o cistadenokarcinomu, dok je adenokarcinom pseudomucinoznih ćelija znatno redi. Isto tako, i solidan karcinom jajnika retko se javlja.
Bolest obično počinje na jednom jajniku pa se kasnije, verovatno limfnim putem, širi i na drugi. Kod solidnog karcinoma jajnika dolazi do uvećanja jajnika u celini. Tumor je režnjevite grade, čvrste konzistencije, obično glatke površine. U početku tumor na jajniku je ograničen vezivnom čahurom, a kasnije maligno tkivo probija ovu čahuru, pa maligne ćelije ubrzo prelaze u peritonealnu šupljinu i na okolne organe. Vrlo često uskoro dolazi do pojave ascita u trbušnoj duplji
Sličnog su razvoja i adenokarcinomi cističnih tumora jajnika. U počeku pri pregledu ima se utisak da postoji obična jednostrana ovarijalna cista. Ponekad se, međutim, cista nade i na drugom jajniku. Papilame i maligne eskrescencije najpre se* razvijaju u unutrašnjosti tumora, a uskoro prolaze kroz zid ciste i prelaze na peritoneum stvarajući ascit sukrvičastog izgleda. Maligni proces limfnim putem rano prodire duž jajovoda i

dovodi do stvaranja metastaza. Maligne ćelija mogu da predu i na zid materice i da na njemu dovedu do stvaranja malignih ognjišta. Između karcinoma jajnika i okolnih organa, prvenstveno creva, mogu da se stvaraju priraslice. Desi se često kod karcinoma jajnika, naročito u odmaklim slučajevima, da se u Duglasovom prostoru iza materice mogu da nadu inklavirana, čvrsta, nepokretna, kvrgasta ognjišta različite veličine. Ovo treba imati na umu pri ginekološkom pregledu i postavljanju dijagnoze. Osim toga, u odmaklim i zapuštenim slučajevima karcinoma jajnika dolazi do presađivanja malignih ćelija na visceralni i parijetalni peritoneum sa mnogobrojnih, difuzno rasejanih, manjih ili većih metastatskih ognjišta i sa stvaranjem velike količine ascita. Ovakvo stanje naziva se karcinoza peritoneuma.
Prema podacima dobijenim kliničkim ispi_ rivani em i na osnovu operativnog nalaza i karcinomi ovarijuma mogu se grupisati u četiri klinička Stadijuma. U prvom stadijumu maligni
proces zadržao se na jajnicima. U prvom -A stadijumu on zahvata samo jedan ovarij um. Ascita nema. Pri tome kapsula tumora može biti rupturisana ili ćela. U prvom B stadljiimu tumor zahvata oba jajnika, ali bez pojave ascita. I ovde je kapsula tumora ćela ili rupturisana. U prvom C stadijumu tumor je zahvatio jedan ili oba jajnika, ali se u trbušnoj duplji nalazi ascit sa malignim ćelijama u njemu. I tu može kapsula tumora biti cela ili rupturisana. U drugom stadijumu pored jednog ili oba jajnika maligna lezija prelazi i na susedne organe u maloj karlici. Ako su njome zahvaćeni samo jajovodi ili i materica i drugi jajnik, onda je u pitanju II A stadijum, a ako su angažovani i drugi karlični organi, u pitanju je II B stadijum. U trećem stadijumu pored jednog ili oba jajnika maligni proces dospco je svojim metastazama izvan male karlice do organa trbušne duplje (omentum, peritoneum, tanko crevo i njegov mezcnterijum). U četvrtom stadijumu maligni proces, osim na jajnicima i u maloj karlici, daje udaljene metastaze čak i na organima izvan trbušne duplje.
Dijagnoza karcinoma jajnika u ranom stadijumu obično je teška i nepouzdana, jer kod ovog oboljenja nema ranih simptoma, a kada se ipak
jave, oni su oskudni i nckarakteristični. To naročito važi za makroskopsku dijagnozu koja se postavlja samo na osnovu izgleda tumora. Po pravilu, na karcinom jajnika treba pomisliti kod svake starije žene kod koje se otkrije tumor na jednom ili na oba jajnika. Dijagnoza malignog tumora utoliko je verovatnija ukoliko je tumor neravne, kvrgaste površine, čvrste konzistencije, srastao sa okolinom i ukoliko je praćen ascitom. Za maligni proces naročito govori postojanje kvrgastih, čvrstih, fiksiranih tumoroznih masa u Duglasovom prostoru. Ipak, definitivna dijagnoza može da se potvrdi tek pri uzimanju isecka, pri celioskopiji ili na operacionom stolu. Nekad je čak i makroskopsla izgled tumora nekarakterističan i dijagnoza samo na osnovu njega nepouzdana, pa je zato potrebna histološka potvrda. U stavljanju dijagnoze malignog tumora jajnika može da pomogne i pregled sadržaja dobijenog punkcijom Duglasovog prostora ili tumora. Treba znati da je kod žena posle menopauze postojanje ovarijalnih cisti veoma suspektno na malignitet, te se u takvim slučajevima obavezno odmah po stavljanju dijagnoze pribegava operaciji. Lečenje kod karcinoma jajnika i inače je operativno, pa sa operacijom ne treba odugovlačiti ni kod mladih bolesnica.
Terapija. Za povoljan terapijski rezultat poželjno je što ranije otkrivanje bolesti. Ako se bolest rano dijagnostikuje, dok je još u operabilnom stadijumu, najbolja terapijska mera je operativna intervencija koja se sastoji u tmaifioj histerektomiji sa obostranom adneksektomijom. No i tada, iako nema znakova da je bolest prešla na susedne organe male karlice i da je dala udaljene metastaze, kod većine bolesnica operativno lečenje treba dopuniti odstranjenjem omentuma i kasnije, ubrzo po oporavku, uz konsultaciju nadležnog konzilijuma, daljom citostatskom terapijom ili jonizujućim zračenjem. U suštini, sličan postupak primenjuje se i u odmaklim slučajevima kada se maligni tumor ne može u celini ekstirpirati. Tada se u toku operacije odstrani onoliko malignog tkiva koliko je moguće, pa se kasnije, neposredno po postoperativnom oporavku daju eitostatici i sprovodi se jonizu, juće zračenje. Da bi se postigao što bolji uspeh u terapijskoj primeni citostatika, ove medikamente treba davati što duže, prema ustaljenom

protokolu lečenja uz redovnu kontrolu stanja bolesnice. Veoma je važno, uz to, ne zadržavati se na korišćenju samo jednog citostatika, jer maligni proces postaje uskoro refrakteran na njega, no treba sukcesivno kombinovati. više preparata (za to danas postoje posebni međunarodni protokoli). U odmaklim inoperabilnim slučajevima, posle ili bez eksplorativne laparotomije, lečenje se sprovodi kombinovanjem jonizujućeg zračenja i citostatika ili, pak, samo citostaticima. lako, osim u vrlo retkim slučajevima, terapija samo citostaticima ne dovodi do definitivnog izlečenja, ona je ipak od velike koristi, jer u mnogim slučajevima usporava tok malignog procesa, smanjuje ili kupira stvaranje ascita, olakšava subjektivno stanje bolesnice, smanjuje maligne infiltrate i produžuje život bolesnice. U izvesnim, prilično retkim slučajevima, kod tumora osetljivih na citostatsku terapiju, može doći i do dugotrajnih remisija bolesti. U odmaklim slučajevima karcinoma jajnika citostatici se mogu da aplikuju i lokalno, na mesto malignog tumora, pomoću za to podesnih metoda. Lokalnim dejstvom na maligni proces smanjuju se subjektivne tegobe bolesnice i produžuje joj se život U toku lečenja citostaticima treba voditi računa o njihovom toksičnom dejstvu i pratećim pojavama koje ga karakterišu. Zbog toga treba povremeno kontrolisati klinički izgled i stanje bolesnice, a takođe i laboratorijskim analizama treba ispitivati stanje jetre i broj leukocita. Iako
se citostaticima postižu izvanredna poboljšanja; ipak su ova poboljšanja najčešće kratkotrajna. Posle toga maligni proces postaje refrakteran na hemoterapiju i nastavlja svoj razvoj bez obzira na upotrebu citostatika. Prema tome, u najvećem broju slučajeva ovim medikamentima samo se produžuje život, a ne postiže se definitivno izlečenje,
Za uspeh u lečenju kod malignih tumorajajnika najvažnija je rana dijagnoza i blagovremeno preduzeto lečenje. To se može pravilno realizovati jedino dobro organizovanom ginekološkom službom i sprovodenjem zdravstvenog vaspitanja žena, koje treba da se bar jednom godišnje podvrgnu ginekološkom pregledu.
Metastatski tumori jajnika. – Već smo ranije pomenuli da se na jajnicima mogu da jave i metastaze malignih tumora drugih organa. U takvim slučajevima najčešće se radi o metastazama tumora gastrointestinainog trakta, dojki, jetre i materice. Ponekad je teško ustanoviti primarno ognjište iz kog potiču ove metastaze. Zanimljivo je da metastatski tumori mogu dostići znatne razmere i izazvati velike smetnje, dok primamo žarište može biti maleno i ne mora uzrokovati jasne simptome. Prava dijagnoza i poreklo metastatskih karcinoma jajnika postavlja se, osim kliničkim ispitivanjem i nalazom primarnog ognjišta, još i histološkim pregledom odstranjenog tumora jajnika.
Medu metastatskim malignim turnorima jajnika posebno mesto zauzimaju Krukenber

govi tumori koji prate primami karcinom gastrointestinalnih organa (si. 48).
Prognoza kod ovakvih bolesnica je loša. Terapija je operativna i sastoji se u hirurškom odstranjenju primarnog i metastatskog žarišta. Danas se i u ovakvim slučajevima pokušava davanje citostatika.
Tumori vezivnog tkiva jajnika
Od benignih vezivnotkivnih tumora jajnika najčešće se sreću fibromi jajnika, koji potiču od ovarijalne strome. Ovi tumori prilično su retki i predstavljeni su čvrstim neoplazmama koje češće zahvataju jajnik u celini, a rede samo jedan njegov deo. Pri tome je fibrom od zdravog tkiva jajnika ograđen čvrstom fibroznom čahurom. Fibromi jajnika češće se javljaju istovremeno na oba ovarijuma i tada su obično nejednake veličine. Veoma retko ascit i hidrotoraks prate fibrom jajnika i tada je u pitanju tzv. Meigsov sindrom. Pri postojanju ovog sindroma, budući daje u pitanju benigna neoplazma, ukoliko se ovarijalni tumor odstrani operacijom, ascit i hidrotoraks spontano se povlače.
Terapija ovarijalnih tumora uvek je operativna.
Maligni tumori jajnika vezivnog porekla su veoma retki i u takvim slučajevima najčešće je reč o sarkomu_Jajnika. Sarkom jajnika javlja se u mladim godinama i vrlo je maligan. Ovaj tumor se teško dijagnosti
kuje, leči se operativnim putem i zračenjem i veoma je loše prognoze.
Teratomi i kompleksni tumori jajnika
Teratomi jajnika su embrionalni tumori i odlikuju se time što u sebi sadrže tkivne elemente sva tri klicina lista ovuluma (si. 49).
Medu teratomima jajnika najčešće su dermoidne ciste, koje se obično javljaju jednostrano, a retko su i bilateralne. Dermoidne ciste jajnika predstavljaju tumore embrionair nog porekla sa tkivom koje prvenstveno potiče od embrionalnog ektoderma. Pored šupljine ispunjene neprovidnim, zejtinastim, masnim sadržajem u dermoidu mogu da se nadu elementi rskavice, kosti, kože, dlaka, mišića itd.
Dermoidne ciste relativno su česte i po nekim autorima predstavljaju otprilike 15% svih ovarijalnih tumora. Najčešće se otkrivaju u doba polne zrelosti žene. Ukoliko se ranije ne dijagnosikuju i ne odstrane, mogu da rastu i da vremenom dostignu veličinu od muške pesnice do glave čoveka. Mogu da budu praćene sterilitetom, zbog čega se ponekad žena po prvi put i obrati lekaru. Inače, obično ne daju nikakve simptome dok ne porastu toliko da počnu da vrše pritisak na susedne organe i dovedu do remećenja njihove funkcije i do osećaja bola. Pri pregledu bolesnice sa dermoidnom cistom lekar ima osećaj da je cista teška i da pada u prvobitan položaj kad se iz njega odgurne. U takvoj situaciji primena ultrazvuka olakšava stavljanje tačne preoperativne dijagnoze. I dennoidne, kao i ostale ciste jajnika, mogu da se uvrnu oko svoje peteljke, da prsnu i izliju svoj sadržaj u trbušnu duplju i da se inficiraju. Osim toga, dermoidne ciste mogu da probiju zid susednih organa (prvenstveno rektum) i da u njih izliju svoj sadržaj. Lečenje je operativno i sastoji se u odstranjenju dermoida, po mogućnosti uz očuvanje zdravog jajničkog tkiva, što se retko može učiniti.
Ostali teratomi i složeni tumori jajnika su retki i za ginekologe interesantni uglavnom kao raritet. Jedan od njih je i maligni teratom jajnika. To je veoma maligan tumor koji po svom izgledu i gradi makroskopski podseća na dermoid. Tumor je obično mali, ali veoma brzo raste tako da za kratko vreme ispuni malu karlicu i trbušnu duplju. Ima tendenciju da probije kapsulu i da se širi na susedne organe. Njegova prava dijagnoza postavlja se tek na operacionom stolu ili još češće i sigurnije pri histološkom pregledu operativno odstranjenog preparata.
Funkcionalni tumori jajnika
Ovu grupu čine hormonski aktivni tumori, odnosno tumori koji luče hormone i na taj način izazivaju određene promene u organizmu žene. Potiču od ćelija koje u normalnim okolnostima u jajnicima obavljaju endokrinu funkciju i prema tome da li se u njima u patološkim okolnostima produkuje višak ženskih ik” muških polnih hormona, delimo ih na feminizirajuće i maskulinizirajuće tumore. I jedni i drugi prilično su retki. Dijagnoza ovih tumora preoperativno se postavlja na osnovu pravilno uzete anamneze, ginekološkog pregleda dopunjenog ehografijom i hormonskim ispitivnjima, mikroskopskim pregledom endometrijuma dobijenog eksplorativnom kiretažom, a postoperativno histološkim pregledom operativno odstranjenog preparata.
Feminizirajući tumori jajnika. -Kod feminizirajućih tumora razlikujemo tumore koji potiču od ćelija granuloza i .tumore koji potiču od ćelija teke. I jedni i drugi veoma su retki.
Tumori granuloze. Tumori granuloze imaju nekarakterističan makroskopski izgled. Javljaju se obično jednostrano kao glatki, režnjeviti tumori različite veličine, odvojeni fibroznom čahurom od zdravog ovarijainog tkiva. Na preseku su žućkaste boje, mesti mično kompaktnog, odnosno cističnog izgleda. , Pri histološkom pregledu zapažaju se brojne ćelije granuloze koje pokazuju težnju da se redaju u obliku rozete. Pored njih na preparatu se vidi i oskudno vezivno tkivo. Sami tumori po svom toku obično su benigniv a u izvesnom manjem procentu može doći i do maligne degeneracije. Ponekad ih prati prisustvo ascita i hidrotoraks i onda govorimo o Meigsovom sindromu.
Tumori granuloze mogu da se jave tokom celog života žene. Najčešće se, međutim, javljaju posle menopauze i u generativnoj periodi žene. U 5 do 10% mogu da se jave čak i pre puberteta. Klinički, karekteriše ih pojačana estrogena aktivnost koja je naročito uočljiva kod osoba u predpubertetu i posle menopauze. Kad se jave pre vremena uobičajenog za pubertet, kod devojčica se ispoljavaju znaci prevremenog polnog sazrevanja: uvećavaju se dojke i materica, zatiin se ubrza pojava kosmatosti u predelu stidnog brežuljka i pod pazusima, javljaju se menstrualna krvarenja. Sve ove pojave nestaju ako se tumor odstrani operacijom.
Ako se jave kod žena u kasnijim godinama, karakteriše ih postojanje menstrualnog krvarenja i u vreme kada se inače javlja menopauza sa klimakterij umom, ili povremeno aciklično krvarenje iz materice kod osoba kod kojih se to zbog odmaklog životnog doba ne bi očekivalo. Pri tome materica može biti lako uvećana, a njena sluznica pod mikroskopom pokazuje umesto atrofije znake sekretome aktivnosti, odnosno znake hiperplazije. Zbog toga na ovaj tumor kod starih osoba treba da se posumnja u slučaju krvarenja iz materice, pri postojanju tumora na jednom od jajnika, zatim kad se histološkim pregledom endometrijuma postavi dijagnoza sekretome faze ili glandularne hiperplazije i kada se na vaginalnom razmazii ustanovi jasno dejstvo estrogena. Dijagnoza se najteže postavlja u generativnom periodu žene i tada je moguća tek histološkim pregledom tumora odstranjenog pri operaciji. Histološka potvrda dijagnoze potrebna je i u ostalim slučajevima.
Lečenje mladih osoba sastoji se u operativnom odstranjenju samog tumora, a kod žena posle menopauze, u slučaju velikih tumora i pri sumnji na malignitet, bez obzira na starost bolesnice, preporučuje se totalna histerektomoja sa obostranom adneksektomijom i po potrebi naknadnim jonizujućim
zračenjem.
Tumori teka ćelija.
– Tumori teka ćelija slični su tumorima granuloze po svom estrogenom, odnosno „feminizirajućem dejstvu” (si. 50). To su čvrste, vezivnom čahurom ograničene neoplazme koje se javljaju obično jednostrano i najčešće su benignog karaktera. Na preseku su žućkaste boje. Makroskopski i po dejstvu teško ih je razlikovati od tumora granuloznih ćelija. Za potvrdu dijagnoze potreban je histološki pregled isečka. Javljaju se obično posle menopauze i klinički se ispoljavaju izvesnim uvećanjem materice, sekretornom aktivnošću, odnosno hiperplazijom njene sluznicc i metroragijama. Većinom su benignog toka, ali u izvesnom procentu (8 10%) mogu biti i maligni. Terapija se sastoji u totalnoj histerektomiji sa obostranom adneksektomijom. Ovo je utoliko lakše prihvatiti, pošto se tekomi po pravilu dijagnostikuju kod osoba posle menopauze.
Maskulinizirajući tumori jajnika. – Ovi tumori su veoma retki i karakteriše ih ispo
ljavanje izvesnih znakova maskulinizacije kod bolesnica kod kojih se jave. Po histološkoj gradi razlikuju se arenoblastomi i tumori slični tumorima kore nadbubrega.
Arenoblastom. Ovaj tumor javlja se na jajniku kao čvrsta, režnjevita izraslina male fli srednje veličine, na preseku kompaktne^ a mestimično i cistične grade. Tumor luči velike količine androgena, koji se izlučuje preko bubrega, te se nalazi u velikoj meri u mokraći bolesnice. Od kliničkih simptoma najčešće ga prate znaci defeminizacije, kao što su: gubitak raspodele masnog tkiva karakterističnog za figuru žene, a samim tim i promena karakteristične figure žene, i gubitak menstruacije. Uskoro zatim javljaju se i znaci maskulinizacije: hirzutizam, hipertrofija klitorisa, produbljenje glasa, atrofija dojki, prestanak menstruacija i raspodela masnog tkiva na telu kao kod muškaraca. Količina 17ketosteroida u mokraći je povećana i ne smanjuje se na davanje konizonskih preparata.
Terapija ovih tumora, koji su izuzetno retko malignog karaktera i koji se najčešće javljaju kod žena između 20. i 40. godine starosti, isključivo je operativna i sastoji se u enukleaciji i odstranjenju samog tumora, pri čemu iščezavaju simptomi koji ga prate. Na jajniku mogu da se jave i tumori slični tumorima kore nadbubrega. I oni produkuju muški polni hormon i izazivaju maskulinizaciju. Klinički tok i simptomi poremećaja isti su kao i kod arenoblastoma. Količina 17ketosteroida u mokraći bolesnice znatno je povišena. Terapija je takođe operativna.

Neklasirkovani tumori jajnika
Ovde spadaju dva veoma retka tumora: Brenerov tumor i dizgerminoma jajnika.

Brenerov tumor obično je malen, ali može dostići i znatnu veličinu. On je čvrst i žućkaste boje. Najčešće se javlja jednostrano kod žena u toku i posle menopauze. Po svom izgledu liči na fibrom jajnika sa kojim se može zameniti. Ne daje nikakve simptome niti izaziva teškoće po kojima bi se mogao razlikovati od drugih solidnih tumora jajnika. Zbog toga se dijagnostikuje tek histološkim pregledom. Smatra se da je benigne prirode. Maligne karakteristike pokazuju samo u l 2%. Terapija je operativna.
Dysgerminoma jajnika takođe je veoma redak tumor. To je čvrst, inkapsuliran tumor sa ognjištima čistione degeneracije. Po histološkoj građi odgovara seminomu testisa kod muškaraca. Najčešće se javlja kod devojčica u ranim godinama, ali može da se javi i kod odraslih žena u doba pune polne zrelosti. Prate ga simptomi nedovoljne polne razvijenosti i znaci pseudohermafroditizma. Brzo raste i izvanredno je maligan, a posle hirurškog odstranjenja veoma često recidivira. Terapija se sastoji u totalnoj histerektomiji sa obostranom adneksektomijom

3 Comments

  1. I didn’t understand the concluding part of your article, could you please explain it more?

  2. Imam tumor jajnika on je 13.6cm doktor mi je reko da ce morati sve da mi izvade zato sto imam retku stolicu i neku nepoznato tkivo,ja imam samo 20godina nikad nisam radjala a u braku sam,moje pitanje glasi:Da li bi mogla trudnocu da iznesem postoje tumor beningni????Molim vas odgovorite

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*


Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.