Chorioiditis

Osnovna funkcija žilnice je ishrana vanjskih slojeva retine. Bogata troslojna mreža krvnih žila, posebno horiokapilarisa preko Bruchove membrae kontinuirano opskrbljuje čunjiće i štapiće kisikom, vitaminima, mineralima, lipidima, aminokiselinama, ugljikohidratima, dakle, supstancama koje su neophodne za sintezu i regeneraciju vidnih pigmenata. Zato vidni proces koji počinje u fotoreceptori-ma retine direktno zavisi od horiokapilarisa.

To su razlozi što svaka upala horioidee dovodi do disfunkcije horiokapilarisa i Bruchove membrane, odnosno do upale fotoreceptornog dijela retine. Izolirane upale horioidee (chorioiditis) su prava rijetkost jer se obično radi o istodobnoj upali i horioidee i retine (chorioretinitis). Izolirane upale horioidee ne prati funkcionalna simptomatologija, dok se kod horioretinitisa, ovisno o lokalizaciji, veličini i intenzitetu upale vrlo brzo pojave ispadi vidnih funkcija.

Eksudativne upale žilnice mogu biti

–          chorioiditis diffusa – difuzne ili

–          chorioiditis granulomatosa, circumscripta, nodullaris – granulomatozne

U odnosu na lokalizaciju, mogu se podijeliti na

–          chorioiditis centralis – centralne

–          chorioiditis paracentralis – kada je zahvaćeno područje žute mrlje ili neposredno uz nju

–          chorioiditis iuxtapapillaris (uz papilu vidnog živca),

–          chorioiditis peripherica (ako je zahvaćena periferija, odnosno područje uz ekvator).

–          chorioiditis s. chorioretinis disseminata – najčešći oblik, kada nalazimo više perifernih žarišta.

Subjektivne smetnje zavise od lokalizacije procesa, koji se odvija na potpuno mirnom oku, bez podražajnih znakova i konjunktivalne hiperemije. Kako horioidea nema senzitivnih vlakana, bolesnik ne osjeća bolove.

–          u centralnom području makule lutee, odmah pada centralna vidna oštrina, dok periferna žarišta mogu proći nezapaženo.

–          Veća i brojnija žarišta daju ispade u vidnom polju.

–          Zbog eksudacije u staklasto tijelo javljaju se prašinasti, končasti ili krupni krpasti opaciteti, pa se i očno dno vidi nejasno, a bolesnik primjećuje tzv. “leteće mušice” pred okom.

Dijagnoza

se postavlja oftalmoskopski.

• u početku vide žućkasto-bjeličaste neoštro ograničene mrlje

različitog oblika.

• Prelaskom u hronični stadij, ova žarišta se ograničavaju, a sa

• Procesom cikatrizacije horiodea se stanjuje, žarišta poprimaju bjeličastu boju, a oko njih se javlja proliferacija retinalnog pigmenta.

Bolest je sklona recidivima, kada uz stara vidimo svježa horioretinalna žarišta.

Etiologija

Slična onoj kod upala prednje uvee. Najčešći uzroci su tuberkuloza, lues, reumatizam, virusi, fokalne upale, a i mehanizam nastanka upala je isti. Neke upale horioidee imaju svoje specifičnosti u kliničkoj slici.

Tuberkulozni horioretinitis se javlja u proliferativnoj i eksudativnoj fazi. Kod proliferativne forme upala se može razvijati po tipu granulomatozne diseminacijom milijarnih čvorića ili se pojavljuju solitarni tuberkuli. U češćem eksudativnom obliku, proces ide u obliku brojnih eksudativnih žarišta (chorioretinitis disseminata).

Luetični horioretinitis je prateća pojava kongenitalnog i akviriranog luesa. Za kongenitalni lues je karakteristična diseminirana forma u vidu sitnih tačkastih bjeličastih žarišta između kojih su tačkaste pigmentacije. Ova slika se naziva biber-so (Salz-Pfeffer) fundus i tipična je za kongenitalni lues. Kod akviriranog luesa na očnom dnu se mogu naći eksudativni diseminirani oblici slični onima kod tuberkuloze ili pak solitarne gume u obliku granulomatoznih čvorova.

Chorioretinitis toxoplasmotica ima vrlo karakterističnu sliku. Veoma rijetko upala zahvata prednju uveu. Javlja se kod novorođene djece koja su intrauterino inficirana protozoom toksoplazme (Gondi). Pored općih simptoma na slezeni, jetri i centralnom nervnom sistemu, vide se karakteristične promjene na oku: mikrokornea, nistagmus i slabovidnost. Na očnom dnu, prije svega, u predjelu makule postoje velika horioretinalna atrofična žarišta oivičena izrazitom proliferacijom pigmenta, okruglog ili ovalnog oblika. Bolest je najčešće bilateralna, a vidna oštrina nepopravljivo oštećena. Akvirirana toksoplazmoza odraslih se obično manifestira u vidu eksudativnog centralnog horioretinitisa, sivozelenkaste boje, ne oštro ograničenog, prominentnog područja u makuli obrubljenog hemoragijama.

Dijagnoza se postavlja na osnovu imunoloških testova na toksoplazmozu, a u terapiji se pored simptomatske i kortikosteroidne daju Daraprim i sulfonamidi kao etiološka terapija toksoplazmoze u trajanju od pet nedjelja.

Liječenje

Etiološko liječenje po istom principu kao i kod ispitivanja uzroka prednjih uveitisa.

Simptomatsko liječenje se sastoji u primjeni kortikosteroida u obliku parabulbarnih i retrobulbarnih injekcija, a preventivno, da se proces širenjem na prednju uveu ne bi iskomplicirao, daju se i midrijatici. Podizanje općih odbrambenih snaga podrazumijeva upotrebu vitamina, kalcijuma, klimatoterapiju i si.

Hronični oblici se liječe vazodilatatorima, vitaminima i resorptivnim sredstvima (Dionin i si.).