Genetički marker je otkriven kako bi pomogao preciznu procjenu kod kojih je žena više vjerovatno da će imati recidiv svoga raka dojke u kasnijim godinama.
Kliničkopatološke karakteristike raka dojke su još uvijek nepotpuni prognostički klasifikatori, dijelom zbog molekularne heterogenosti raka dojke, I kao prediktivni faktori koji koriste tumor-bazirane markere, nisu optimalne odrednice rizika od recidiva raka dojke (BCR).
Medicinski znanstvenici sa Sveučilišta u Alberti (Edmonton, AB, Kanada) skenirali su cijeli ljudski genom 369 žena koje su imale dijagnozu raka dojke. Od ovih, 155 je imalo recidiv kancera, a 214 nije. DNA je izolovana iz buffy-coat frakcije krvi (koja najvećim dijelom sadrži leukocite i trombocite) pomoću komercijalno dostupnih kitova za DNA izolaciju (Qiagen; Mississauga, Ontario, Kanada). Genotipizacija cijelog genoma je provedena pomoću Genom-Wide Human Single Nucleotide Polymorphisms (SNP) Array 6.0, (Affymetrix; Santa Clara, CA, USA) koja se sastojala od više od 1,8 milijuna proba sastavljenih od 906.600 SNP i 946.000 broja kopija sondi, s ukupnom inter-marker udaljenosti od 680 baznih parova (bp).
Naučnici su identificirali 10 aberacija broja kopija (CNAs) u germline stanicama (netumorskim, zdravim stanicama pacijenta) kao potencijalne prognostičke faktore za bolesti recidiva u ranom stadiju nematastatskog kancera dojke. Ovi genetički profili germline stanica su naročito bili u vezi sa luminalnim A podtipom, jer veliki broj slučajeva luminal A karcinoma dojke dobija recidiv unatoč dobroj prognozi na temelju tumorskih karakteristika.
Sambasivarao Rao Damaraju, PhD, sa Cross Cancer Instituta (Edmonton, AB, Canada) senior autor ove studije je rekao: “Ako mi možemo tačno predvidjeti koje su žene pod povećanim rizikom od recidiva raka dojke, to daje liječnicima i onkolozima na vremenu da za liječenje žena dizajniraju agresivniju terapiju u nadi da će spiječiti povratak kancera. Tačnost prognoze mogla bi biti poboljšana dopunjavajući tumorsku bazu markera sa DNA markerom koji se može naći kroz jednostavan test krvi.” Studija je objavljena 16. Januara/siječnja 2013, u časopisu Public Library of Science One.
Be the first to comment