
Eritrociturija
Porijeklo eritrociturije se može dokazati na dva načina:
Uzimanjem urina u tri porcije,
- hematurija u svim porcijama govori da je glomerularnog porijekla
- hematurija samo u trećoj porciji ukazuje na porijeklo iz donjih partija
Ispitivanje morfologije sa fazno-kontrastnim mikroskopom;
- više od 80% dizmorfnih – eritrociti su glomerularnog porijekla
- više od 80% izomorfnih – eritrociti su porijekom iz donjih partija urinarnog trakta.
U novije vrijeme dosta autora spekuliše i tvrde da dismorfni ukazuju samo na renalno porijeklo eritrocita, a ne isključivo na glomerularno. Ovo ispitivanje je dovoljno uraditi samo jednom.
- Dokazivanje eritrocitnih cilindara u sedimentu uvijek govori za renalno oštećenje.
- Kalciurija odnosno odnos calcium/creatinin u 24-satnom urinu (izražava se u mg/ml), u slučajevima eritrociturije nejasne etiologije. Normalno odnos Ca/Cr=0.06+0.12. Odnos veći od 0.18 potvrđuje patološku kvantitativnu urinarnu eksreciju kalcija u 24 satnom urinu.
Klinički znaci hematurije
Hematurija se može javljati kao izolovana ili sa drugim kliničkim i laboratoriskim znacima bolesti. Može biti mikroskopska ili makroskopska, međutim, da bi se okarakterisala kao patološka, mora se javiti u nekoliko uzastopnih ispitivanja uzorka urina. Ukoliko se uz hematuriju dokaže proteinurija, makar i u tragu, to više nije izolovana eritrociturija i sasvim se mjenja pristup obradi bolesnika.
Izolovana hematurija dosta je česta u dječijem uzrastu i u 30% slučajeva se spontano razriješi za nekoliko sedmica ili mjeseci kao prolazni fenomen. Pacijent nema predhodnih anamnestičkih podataka niti fizikalni pregled ukazuje na postojanje sistemnog ili bubrežnog oboljenja. Samo je simptom i ne može služiti kao dijagnoza.
Hematurija sa proteinurijom; Svaka hematurija glomerularnog porijekla praćena je proteinurijom. Najčešće se javlja kao nesupurativna komplikacija postinfektivnog glomerulonefritisa, ali se može javiti kod: IgA nefropatije, Sy. Alport, nefrotskog sindroma sa minimalnim lezijama, zatim vaskularnih oboljenja kao poliarteritis nodosa ili nefrosklerose.
U ovim slučajevima odgovarajuće kliničke i laboratorijske pretrage potvrdit će dijagnozu.
Leukociturija
Leukociti se mogu naći u urinu zdrave osobe. Ipak, češće se javljaju kao posljedica parenhimatoznog oboljenja bubrega, upale bilo kojeg dijela mokraćnog trakta, ili vanjskog spolovila. Premda je leukociturija glavni znak bakterijske upale, ona se javlja i kod glomerulonefritisa, bolesnika sa viremijom, te kao posljedica iritativne lezije urinarnog trakta. Povećani broj leukocita može biti i nakon teških vježbi.
Pojava leukocita u grupama upućuje na upalu donjih partija urinarnog trakta. Kako je leukociturija specifičan nalaz za upalne procese, to se uvijek kod leukociturije traži urinokultura. U slučajevima leukociturije bez bakteriurije, isključena je infekcija urinarnog trakta. Kod patološke leukociturije bez bakteriurije, dobro je uraditi kulturu urina na Micobacterium tuberkulose.
Cilindrurija
Cilindri su znak lezije bubrežnog parenhima i mogu poticati od oštećenih funkcionalnih nefrona.
- Eritrocitni cilindri su znak procesa na glomerulima
- Leukocitni cilindri su znak upalne bolesti bubrega
Matriks urinarnih cilindara pretežno je sastavljen od Tamm-Horsfallovog proteina. Koagulisani serumski proteini uklopljeni u Tamm-Horsfallov protein čine granulirane cilindre. Očito je da cilindri imaju porijeko u bubrežnom parenhimu, ali se formiraju u tubulima i to uobičajeno u distalnom tubulu.
Bakteriurija
Nalaz bakterija u svježe uzetom uzorku necentrifugiranog urina nakon pranja vanjskih genitalija dokazuje postojanje urinarne infekcije. Međutim, za dokazivanje sigurne bakteriurije koristi se kvanitativna metoda brojanja bakterija u mililitru urina, po Sanfordu ili njegovoj modifikaciji.
Elektroliti u urinu
Danas je uobičajeno i gotovo se rutinski određuju elektroliti u urinu, mada je malo stanja u kojima će mjerenje elektrolita dati neki relevantan podatak od kliničkog i dijagnostičkog značaja. U situacijama kada postoji retencija ili pretjerano izlučivanje elektrolita mjerenje će se pokazati korisno.
- Normalna vrijednost kalcija u urinu je 5 mg/kg/24h. Povećane vrijednosti kalcija u urinu su kod: idiopatske hiperkalciurije, hiperparatireoidizma ili distalne tubularne acidoze.
- Kada je unos natrija smanjen, bubreg takođe može smanjiti ekskreciju natrija.
- Izlučivanje kalija kod zdrave osobe zavisi od velikog raspona unosa. Povećano izlučivanje kalija, bez obzira na unos, pojavljuje se kod acidoze, terapije diureticima i kortikosteroidima.
Be the first to comment