Vibrio cholerae

Vibrio cholerae javlja se u dva biotipa koji se razlikuju na osnovu nekih biohemijskih osobina: biotip kolere i biotip L-tor. Biotip kolere je osjetljiv u spoljasnjoj sredini, rjedje se izoluje i izaziva teske oblike oboljenja, dok biotip L-tor veoma rjetko izaziva tesko oboljenje. Rod vibrio pripada porodici vibrionscae, mogu izazvati crijevna oboljenja kod covjeka. Najznacjnija je vibrio cholera koja izaziva koleru tj akutno crijevno oboljenje sa vodenim stolicama.

Morfologija:

To su Gram (-) blago savijeni bacili, koji podsjecaju na zarez. Obicno su rasprostranjeni pojedinacno, ali mogu formirati grupacije od 2-3 vibriona koji imaju izgled slova S ili C. Pokretni su, imaju jednu polarnu flagelu, monotrihe su , nemaju kapsulu, ne stvaraju spore, aerobi su ili fakultativno anaerobni.

Kulturelne osobine:

Vibrionima pogoduje alkalna sredina ph 8.5-9.5. kultivacija se vrsi na tecnim ili cvrstim alkalnim podlogama na 37˚C u toku 24h. Za kultivaciju se koriste selektivne podloge.

Biohemijske osobine:

Ispitivanje biohemizma je vazno za razlikovanje biotipova kolere i L-tor, i ima samo epidemioloski znacaj. Koriste se cetiri biohemijska diferencijalna testa. Biotip kolere ima pozitivan test osjetljivosti na polimiksin-B i na specificni fag IV, a biotip L-tor pozitivnu Voges reakciju i Grajov test.

Antigene osobine:

Vibrio cholerae posjeduju somatski-O-antigen koji je prisutan kod oba biotipa znacajan za identifikaciju. Flagerarni H-antigen nema znacaja u identifikaciji.

Toksicnost:

Oba biotipa vibrio cholerae stvaraju snazan enterotoksin koji po svojoj prirodi je egzotoksin i dovodi do poremecaja transporta H₂O i elektrolita na membranu epitelnih celija tankog crijeva. Ovo dovodi do pojave dijareje.

Patogeneza kolere:

Dijelovanje enterotoksina na sluznicu crijeva dovodi do pojave veoma ucestalih vodenih stolica koje podsjecaju na pirincanu vodu. Obilna dijareja vodi do dehidratacije koja dovodi do metabolicke acidoze. Ukoliko se pravilno ne lijeci acidoza dovodi do smrti. Lijecenje ovog oboljenja je uglavnom simptomatsko i podrazumjeva rehidrataciju i otklanjanje znakova elektrolitnog disbalanza.

Mikrobioloska dijagnostika:

Brzo otkrivanja uzrocnika kolere se moze vrsiti na dva nacina: direktno dokazivanje prisustva vibrio kolere u stolici oboljelog ili kultivacijom materijala, ciji je cilj dobijanje ciste bakterijske kuture koja je zatim morfoloski, biohemijski i seroloski identifikuje. Brze metode dokazivanja uzrocnika cholere u fecesu su :

• reakcija direktne imunoflurescence, vrsi se uz pomoc obiljezenih antitijela na somatski-O-antigen vibrio-cholere.
• Reakcija imobilizacije vibrio cholerae vrsi se pregledom nativnog mikroskopskog preparata fecesa. Vibrion cholere prisutan u fecesu ima sposobnost karakteristicnog kratanja koje podsjeca na kretanja jata riba. Nativnom preparatu stolice dodaje se antiserum cija antitijela uzrokuju imobilizaciju vibriona. Nakon kratotrajne inkubacije u tamnom polju mikroskopa uocava se fenomen imobilizacije vibrio-cholere.

Kuleturelno ispitivanje:

Kao sumlju na koleru, kao materijal mozemo koristi feces i eventualno povracani sadrzaj. Feces je naophodno brzo zasijati na tri vrste podloge:

• Podloge za obogacivanje rasta (transportne), tecne, alkalna peptonska voda i Keri Bler podloga.
• Blago selektivne podloge: alkalni agar i alkalni agar sa zucnim solima
• Visoko selektivne podloge: TCBS podloga (tiosulfat, citratom, zucne soli) i Monsurova podloga.