
Magnezij je, uz kalij glavni intracelularni kation. Apsorbira se u tankom crijevu, a 60 – 70% se izlučuje u stolici. Smješten je uglavnom u kostima (55%) i nešto u mišićima (27%). Veći dio magnezija u plazmi (70-85%) nalazi se u obliku slobodnih iona ili kompleksa niske molekulske mase. Ostatak je vezan za proteine, uglavnom albumin. Neophodan je faktor u brojnim enzimskim reakcijama, bilo kao sastavni dio metaloenzima ili kao aktivator. Magnezij spada u skupinu elemenata u tragu, što znači da ga u organizmu ukupno ima manje od 0,01% tjelesne mase.
Indikacije za određivanje magnezija u krvi su:
- neuromuskularna preosjetljivost (tremor, trzanje mišića, tetanija, grčevi)
- kardiološki problemi (tahikardija, aritmija, fibrilacija klijetke, u EKG-u produženje QT vala)
- gastrointestinalni problemi (ulcerozni kolitis, morbus Chron, celijakija, sindrom kratkog crijeva)
- kontinuirano uzimanju diuretika ili nefrotoksičnih lijekova
Referentne vrijednosti:
- Muškarci i žene: 0,65 – 1,05 mmol/L
Povišeno:
Hipermagnezemija se javlja kod akutnihi hroničnih bubrežnih oštećenja te kao posljedica prekomjernog uzimanja antacida . Moguće je trovanje magnezijem i ono se očituje hiporefleksijom, hipotenzijom zbog povećanog volumena krvi, respiratornom depresijom i komom.
Sniženo:
Stanja u kojima se može javiti smanjenje koncentracije su: hronični alkoholizam, ciroza jetre, akutni pankreatitis, hipo- i hipertiroidizam, hiperaldosteronizam te dijabetička acidoza.
Be the first to comment