Određivanje nivoa magnezija

Magnezij je, uz kalij glavni intracelularni kation. Apsorbira se u tankom crijevu, a 60 – 70% se izlučuje u stolici. Smješten je uglavnom u kostima (55%) i nešto u mišićima (27%). Veći dio magnezija u plazmi (70-85%) nalazi se u obliku slobodnih iona ili kompleksa niske molekulske mase. Ostatak je vezan za proteine, uglavnom albumin. Neophodan je faktor u brojnim enzimskim reakcijama, bilo kao sastavni dio metaloenzima ili kao aktivator. Magnezij spada u skupinu elemenata u tragu, što znači da ga u organizmu ukupno ima manje od 0,01% tjelesne mase.

Indikacije za određivanje magnezija u krvi su:

• neuromuskularna preosjetljivost (tremor, trzanje mišića, tetanija, grčevi)
• kardiološki problemi (tahikardija, aritmija, fibrilacija klijetke, u EKG-u produženje QT vala)
• gastrointestinalni problemi (ulcerozni kolitis, morbus Chron, celijakija, sindrom kratkog crijeva)
• kontinuirano uzimanju diuretika ili nefrotoksičnih lijekova

Referentne vrijednosti:

• Muškarci i žene: 0,65 – 1,05 mmol/L

Povišeno:

Hipermagnezemija se javlja kod akutnihi hroničnih bubrežnih oštećenja te kao posljedica prekomjernog uzimanja antacida . Moguće je trovanje magnezijem i ono se očituje hiporefleksijom, hipotenzijom zbog povećanog volumena krvi, respiratornom depresijom i komom.

Sniženo:

Stanja u kojima se može javiti smanjenje koncentracije su: hronični alkoholizam, ciroza jetre, akutni pankreatitis, hipo- i hipertiroidizam, hiperaldosteronizam te dijabetička acidoza.