Voda kao put širenja zaraze

Za piće je najbolja duboka podzemna voda, koja se prolazeći kroz više slojeva zemlje oslobađa infektivnih agensa, a istodobno obogaćuje različitim mineralima.

Površinska voda

Rijeke i jezera se mogu koristiti za piće, ali je treba dobro pročistiti: filtrirati, taložiti, hlorirati.

Oborinska voda

Se kod nas koristi za piće u obalnom pojasu. Kišnica se skuplja na naplavnim površinama, filtrira se i sprema u cisterne. To je mekana voda, sa vrlo malo minerala

Vodoopskrbni objekti

To su: pumpe, zdenci i vodovod. Najčešće hidrične epidemije u svijetu su epidemije: kolere, trbušnog tifusa i paratifusa te bacilarne dizenterije. Vodom se šire i leptospiroza, legionarska bolest, tularemija, virusni konjunktivitis i streptokokoze, a isušivanjem močvara nastoji se eradicirati malarija. Uzročnici se u vodi uglavnom ne razmnožavaju, pa je broj uzročnika unesen vodom manji nego hranom. Inkubacija je produžena, a epidemija duže traje i ima više abortivnih i blažih oblika bolesti. Češće ima zdravih kliconoša, koji mogu dodatno zaraziti i one koji se inače ne bi razboljeli – epidemijski rep.

Hidrične epidemije nastaju: miješanjem otpadnih voda sa pitkom vodom –korozijom ili pucanjem starih cijevi koje su postavljene jedne uz druge; uzimanjem površinskih voda (rijeka) u vodovod nizvodno od mjesta gdje izlazi gradska kanalizacija; zbog proloma oblaka, velikih kiša i već oštećenih vodovodnih i kanalizacijskih cijevi. Obolijevaju samo osobe koje piju zaraženu vodu – postojanje kontrolne skupine. Nakon produžene inkubacije dolazi do eksplozivnog nastupa epidemije ( u 1-2 dana javljaju se svi oboljeli). Epidemija prestaje rasti čim se spriječi daljnja konzumacija zaražene vode. Ako je bilo fekalno onečišćenje pitke vode, hemijska analiza će ukazivati na povećanje nitrita, nitrata i potrošnju kisika u takvoj vodi.

Izvor vode u prirodi:

Zatvorena izvorišta

• izvori
• bunari
• podzemne

Otvorena izvorišta

• jezera
• vodotoci
• kopani bunari

Bakteriološki nalaz

Bakteriološki nalaz istog uzročnika u vodi i zaraženoj osobi, ukazivat će na vodu kao put širenja epidemije.

Klasifikacija vode

• I klasa – najčistija, izvorišta za piće i voda u prehrambenoj idustriji
• II – klasa – relativno čista – za rekreaciju uz pročišćavanje za piće
• III – zagađene vode – koje se zagade pri prolasku kroz naselja. Ima primjetnu boju nekada se može koristiti za poljoprivredu
• IV – jako zagađena – nije za upotrebu

Higijenski pregled vode za piće

• lokalna inspekcija
• fizički
• mikrobiološki

Osnovni pregled je

• temperatura
• boja
• miris
• pH
• amonijak
• rezidualni hloridi
• floridi
• K hipermanganat

Prošireni

• mangan
• željezo i drugi oligoelementi

Periodični pregled

• vjerovatno uključuje prošireni i bakteriološki —

Procjena zagađenja

• Amonijak – dokaz skorašnjeg organskog zagađenja
• Nitriti – odmakla faza zagađenja
• Amonijak i nitriti – voda se stalno zagađuje
• Nitrati – voda se više ne zagađuje ali je prethodno bila zagađena

Voda ne smije da sadrži

• salmonele
• šigele
• v. Kolere
• koliformne bakterije (fekalnog porijekla)
• crijevne parazite
• alge
• pseudomonas aeruginosa
• vibrione