Defekt intraventrikularnog septuma

Defekt intraventrikularnog septuma
Defekt intraventrikularnog septuma
Defekt intraventrikularnog septuma
Defekt intraventrikularnog septuma

Etiopatogeneza:

Najčešća u americi kod djece i do 20%. Vrlo se često nalazi udružen sa drugim anomalijama: tetralogija Fallot, pentalogija, Eisenmengerov kompleks i dr.

Defekt se češće nalazi u membranoznom dijelu septuma. Promjer može biti 0.5-3 cm velik. 5% bolesnika umire u dojenečkom periodu zbog čestih bronhopneumonia.

Klinička slika:

Lako se zamaraju, imaju znake srčane insuficijencije. Anomaliju karakteriše takođe L-D šant. Kod malog defekta simptomi će biti vrlo diskretni. Djeca sa malim defektom nemaju određenih kardiovaskularnih simptoma ali imaju česte respiratorne infekcije. Sistolni šum je ejekcioni II-III st., p.m 2 i 4 m.p. Djeca sa VSD u 2% slučaja mogu dobiti bakterijski endokarditis.

Razlikujemo suprakristalni, infrakristalni i muskularni tip VSD-a. Većina defekata su infrakristlani, u bliskom su kontaktu sa aortnom valvulom i septalnim zaliskom trikuspidalnog ušća, defekti membranoznog dijela septuma.

Obzirom na veličinu šanta VSD smo podijelili na:

  • mali VSD sa malim L-D šantom
  • veliki VSD sa velikim L-D šantom i
  • veliki VSD sa velikim L-D šantom i plućnom hipertenzijom.

Javlja se uglavom iza druge godine života. Cijanoza ne postoji. Dispnea je kod većeg broja odsutna. Ako se radi o manjem defektu u mišićnom dijelu uglavnom bez simptoma za cio život.

Fizikalni nalaz:

  • kod desnostranog opterećenja srca može biti prisutna-srčana grba.
  • Iktus je umjerene jačine.
  • Fremissment ili thrill  sistolično treperenje kod 85% bolesnika
  • Sistolni šum, dug i grub III-V st. – a p.m je 2 i 4 icp parasternalno lijevo
  • Drugi plućni ton je naglašen, udvajanje II plućnog tona je prisutno kod svih defekata osim kod najvećih gdje postoji plućna hipertenzija.

Dijagnoza:

RTG: srčana silueta je normalnog oblika i veličine ili opet znatno proširena. Plućna arterija prominira. Plućni krvni sudovi su prepunjeni ili umjereno izbočeni, uz pulzaciju hilusa. Oko 50% bolesnika ima normalan EKG, zatim znaci DVH i biventrikularne hipertrofije.

Liječenje:

Optimalni uzrast za operativnu korekciju je od 1-3 godine starosti. Indikacije za operaciju su zastoj u somatskom razvitku, ograničena fizička sposobnost, dilatacija srca i recidivantne pnemopatije. Indicirana je palijativna operacija banding a. pulmonalis po Damman-Mileru, ili se uradi kompletna hirurška, korekcija VSD-a. Muskularni tip: zatvori se umbrell-om pod kontrolom Eha.

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*


Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.