Bruksizam

Bruksizam ili škripanje zubima je pojava koju svakodnevno ima veliki broj populacije (6 milijuna ljudi samo u Engleskoj). Stručni naziv takve pojave je bruksizam te predstavlja veliki problem ponajviše u mladoj populaciji.

Kod takvog poremećaja pacijent klizi donjim zubima po gornjim te ih nepovratno oštećuje. Žvačni mišići mogu proizvesti sile i do 80 kg, a kada se takve sile apliciraju na zube (pogotovo prednje) dolazi do njihovog oštećenja. Bruksizam se najviše povezje sa stresom, bilo da je riječ o dnevnom stresu ili o onom „nakupljenom“ koji preko noći nesvjesno izbacijemo putem bruksiranja. Oštećenje zuba može biti toliko da se čak otvori put u zubnu pupu (živac). Veliki problem bruksera je što im se zbog tako rapidnog rada donje čeljusti osnaže žvačni mišići te je većina terapijskih metoda upitna. Naime pacijent sa tako snažnim mišićima će lako slomiti većinu protetskih ili konzervativnih radova. Treba se voditi slijedećim uputama:

• Brukisizam ne nastaje u kratkom vremenu i isto tako nije ga moguće u kratkom vremenu izliječiti.
• Problemu moramo naći uzrok jer liječenje posljedica je samo trenutno.
• Pacijent mora biti spreman na suradnju jer terapije koje se danas koriste za liječenje bruksizma iziskuju veliki trud i povjerenje kako terapeuta tako i pacijenta.
• Kada se izloira problem potrebno je djelovati i na posljedicu i na sam problem.

Često bruksizam nije ograničen samo na zube već se poremećaji prenose i na okolna tkiva i strukture, a ono što najčešće nastrada je čeljusni zglob i žvačni mišići. Pacijenti koji boluju od bruksizma pate od artritisa temporomandibularnog zgloba, glavobolja, zubobolja itd. Niti jedan od tih simptoma se neće izliječiti „samo od sebe“ te ukoliko osjetite ili vidite da su vam zubi osjetljiviji ili kraći nego što su bili a možete svoj život ili posao opisati kao stresan svakako se javite stručnjaku koji su kompetentni za liječenje ovakvog problema.