Regulacija srčanog rada

Iako srce radi samostalno različiti faktori mogu djelovati na brzinu i jačinu njegovog rada, tj. usporavati i ubrzavati srčani rad:

1. Autoregulacija srčanog rada

Srce može samostalno mijenjati jačinu i brzinu svog rada u zavisnosti od količine krvi koja dođe u njega. Tako ako u srce dođe veća količina krvi ono će se jače i duže kontrahovati. To je tzv. Frank-starlingov mehanizam koji kaže da će srce izbaciti svu krv koja u fiziološkim granicama dođe u njega. Objašnjenje ovog mehanizma je sljedeće: kada veća količina krvi ventrikul uslijed rastezanja njegovih zidova dolazi do povoljnijeg preklapanja aktinskih i miozinskih niti, pa kontrakcija postaje jača. To znaći da je za kontrakciju srca bitna početna, inicijalna dužina mišićnih vlakana.

2. Utjecaj vegetativnog nervnog sistema na rad srca

Niti vegetativnog nervnog sistema su raspoređene i po srcu i to tako da su parasimpatičke niti raspoređene samo u području atrija i to prije svega desnog atrija, dok su sirnpatičke niti raspoređene i po atrijima i ventrikulima.

VNS pokazuje četiri vrste djelovanja na rad srca:

• hronotropno djelovanje djeluje na frekvenciju,
• inotropno djelovanje – na snagu mišićne kontrakcije,
• dromotropno djelovanje – na brzinu širenja impulsa,
• batmotropno djelovanje – na podražljivost.

Simpatikus pokazuje sva 4 pozitivna faktora tako da noradrenalin otvara kanale za jone Na+ i Ca+.

Parasimpatikus pokazuje sva 4 negativna djelovanja – tako što acetilholin otvara kanale za jone K+.

Humoralni faktori

1. Utjecaj temperature na rad srca

Stanice SA-čvora imaju vlastiti metabolizam od čije brzine tj. brzine metaboličkih reakcija zavisi i frekvencija stvaranja impulsa. Temperatura u organizmu mijenja brzinu kemijskih reakcija, visoka temperatura ubrzava kemijske reakcije, odnosno metaboličke reakcije u stanicama SA-čvora čime one stvaraju veći broj impulsa i frekvencija srčanog rada se povećava. Snižena temperatura djeluje obratno. Promjena temperature za 1 stupanj mijenja broj kontrakcija za 10.

2. Utjecaj jona K+ i Ca+ na rad srca

Ako dođe do povećanja koncentracije K+ ekstracelularno dolazi do pada MMP-a, slabi sila koja vuče jone Na+ unutar stanice tj. akcioni potencijal slabije nastaje. Srce radi sve sporije i sporije i u jednom momentu stane u potpuno relaksiranom stanju, tj. dijastoli. Povećanje koncentracije Ca+ jona ekstracelularno uzrokuje da srčane kontrakcije postaju sve jače i jače, Ca se veže za troponin, oslobodi aktivna mjesta, ali zbog njegove visoke koncentracije on se ne može odvojiti od troponina C i uzrokuju sve jaču i jaču kontrakciju, zato što ne može nastati relaksacija. Srce prestaje sa radom u potpuno kontrahiranom stanju to jest u sistoli.

3. Hormoni