Ikterus i holestaza

Ikterus i holestaza etiološki mogu biti posljedica brojnih patoloških zbivanja na prehepatičkoj, hepatičkoj i posthepatičkoj razini. U postavljanju dijagnoze vrlo značajno mjesto ima korektno uzeta anamneza i klinički pregled, zatim laboratorijski testovi, na koje se onda nadovezuju ciljanje slikovne tehnike kao što su ultrazvuk, CT, MRI, scintigrafija, ERCP i PTC. U određenom broju slučajeva za definitivnu dijagnozu je potrebno učiniti i ciljanu biopsiju jetre ili određene tvorbe. Sve navedene tehnike imaju određene prednosti i manjkavosti, a pravu valjanost imaju samo onda ako se rabe racionalno, uz neophodni osvrt na anamnezu i klinički status, kao i na laboratorijske nalaze. Pri uzimanju anamneze u pacijenta s ikterusom vrlo je važno obratiti pozornost na dob jer su etiološki faktori vrlo često povezani s dobi pacijenta. Primjerica, u beba najčešći uzrok ikterusa je fiziološka žutica, dok su osjetno rjeđi kongenitalna infekcija, metabolički poremećaji, atrezija žučnih vodova ili toksična noksa. U adolescenata je uzrok ikterusu najčešće Gilbertov sindrom, ali je potrebito misliti i na virusni hepatitis, kao i na toksične nokse. U mlađih ljudi najčešći uzrok ikterusu je alkohol i virusni hepatitis, a u starijoj populaciji, u više od 50% slučajeva, uzrok je maligni proces hepatobilijarnog ili pankreatičnog sistema. Kad je riječ o ikterusu u trudnoći uzročna povezanost je često ovisna o trajanju trudnoće. Naime, u 1. i 2. trimestru virusni hepatitis je uzrok ikterusu u više od 75% slučajeva, dok u 3. trimestru prvenstveno treba misliti na preeklampsiju i trudničku holestazu. Naravno, diferencijalno dijagnostički uvijek je potrebito pomisliti i na druge uzroke.

Posotjanje znakova holangitisa ja alarmantan znak kod ikterusa, a što pak zahtijeva žurno razrješenje. Holangitis je vrlo važno odmah prepoznati, pokušati razrješiti uzrok i naravno ordinirati antibiotike. U protivnom, unutar jednog do dva dana, pacijent dobiva supurativni holangitis, na koji se nadovezuje bilijarna sepsa koja najčešće završava smrtnim ishodom.

Vrlo važno je prepoznati opstrukcijski ikterus, koji se nerijetko komplicira pankreatitisom ili holagitisom. Posebnu valjanost u tom smislu ima ERCP, jer osim dijagnostičke, ima izuzetu terapijsku valjanost u trajnom ili privremenom razrješavanju ikterusa, pri čemu je vrlo često metoda izbora koja spašava život pacijentu, te ubrzava i pojeftinjuje liječenje. Za uspješno razrješenje ikterusa izuzetnu važnost ima obiteljski liječnik koji na vrijeme prepoznaje ikterus, kroz anamnezu i laboratorijske pretrage predviđa uzrok ikterusu, i pravovremeno, prije nego su nastupile komplikacije, pacijenta upućuje gastroenetrologu koji mora izabrati najprimjerenije i najučinkovitije oblike liječenja (tehnike). Jedino na taj način se može ispravno pristupiti i zbrinuti pacijenta s ikterusom i holestazom. U protivnom, ma kako bio vješt gastroenterolog koji može raspolagati najboljim oblicima liječenja, ako je kasno dobio pacijenta stvar se izrazito komplicira i rezultati su puno slabiji, uključujući i brojne smrtne ishode.