Primarne alveolarne pneumonije

Definicija

Pod tim pojmom misli se na bakterijske upale pluća koje su se razvile u do tada zdravih osoba u domicilnim okolnostima. Uzrokovane su gram-pozitivnim bakterijama, najčešće streptokom pneumonije (80-85%), zatim stafilokokom ili gram-negativnim bakterijama najčešće klepsijelom.

Klinička slika

Bolest počinje naglo, inicijalnom žitnicom i tresavicom, nakon koje uslijedi visoka temperatura do 40 “C. Bolesnici se žale na teško disanje, bolove pri disanju na strani upale, kašlju ispočetka suho, a nakon kraćeg vremena iskašljavaju gnojni i sukrvav iskašljaj. Osim respiracijskih simptoma, mogu biti prisutni i opći simptomi kao što su nemoć, glavobolja, bol u mišićima, mučnina i povraćanje, a nije rijedak herpes na usnici. Nad bolesnim dijelom pluća perkusijski se čuje skraćen plućni zvuk, a auskulatacijski bronhalno disanje i krepitacije (pucketanje) na početku inspirija i na kraju ekspirija. Kada se pneumonija komplicira izljevom, opisani su fenomeni aksultacijski slabije izraženi, a perkusijski se čuje muklina.

Dijagnoza

Radiološki nalaz pokazuje zasjenjenje segmenta, lobusa ili više lobusa s naznačenim interlobijem i zračnim bronhogramom, a homogena sjena s laterouzlaznom granicom upućuje na prisutnost pleuralnog izljeva.

Laboratonjski se registrira povišen c-reaktivni protein (CRP), znatno povećan broj leukocita sa skretanjem ulijevo, dok je leukopenija loš prognostički znak. Etiološka se dijagnoza postavlja bakteriološkim pregledom iskašljaja i hemokulturom. Primarne alveolarne pneumonije kompliciraju se često izljevom, katkad nastupi apscediranje, a rjeđa je pojava empijema, sindroma respiracijskog distresa (ARDS), meningitisa, endokarditisa i artritisa.

Liječenje

Primarne alveolarne pnumonije obično se liječe bolnički. Liječenje započinje benzilpenicilinom 1,6 milijuna jedinica im., ili u težim kliničkim oblicima s kristalnim penicilinom G svakih 6 sati 1 -2 milijuna iv. U slučaju kontraindikacije za primjenu penicilina, primjenjuju se ccfalosporini 2. ili 3. generacije uz makrolidni antibiotik. Bolesnike sa stafilokoknom pncumonijom treba liječiti kloksacilinom, a, ako je stafilokok rezistentan na meticilin, primjenjuje se vankomicin ili rifampicin. Ako je pneumonija uzrokovana klepsijelom, liječenje se provodi iv. primjenom cefalosporina i aminoglikozida. Suhi podražajni kašalj suzbija se antitusicima, a kada kašalj postane produktivan, mogu se ordinirati mukolitici. Analgeticima (paracetamol, tramadol) smiruje se pleuralni bol. Posebno je značajno bolesnika dobro hidrirati, a u slučaju hipoksemije i oksigenirati. Male parapneumoničke izljeve nije potrebno posebno liječiti, a, ako se pojavi veća količina izljeva, preporučuje se učiniti pleuralnu punkciju.

Komplicirane pnuemonije treba liječiti u jedinicama intenzivne skrbi.

Prognoza

Alveolarne pneumonije imaju dobru prognozu ako se rano prepoznaju i adekvatno liječe. U suprotnom slučaju smrtnost može biti i do 50%.

Literatura

1. Boxton DL. Nosocomial pneumonia in ICU year 2000 and bevond. Chest 1999; 115:28.
2. Hanlev ME, Welch CH. Current diagnosis and treatment in pulmonarv medicine. The McGraw-Hill Companies, Ine, 2004.