Bolest Mačjeg Ogreba

Bolest mačjeg ogreba
Bolest mačjeg ogreba

Definicija:

Bolest mačjeg ogreba je oboljenje koje nastaje kao poslijedica infekcije kože mačijom ogrebotinom.

Etiologija:

Uzročnik bolesti mačjeg ogreba je gram-negativna bakterija Bartonella henselae, a budući da se radi o sindromu mogući su i drugi, zasad nepoznati, uzročnici.

Epidemiologija:

Prvi klinički opis bolesti mačjeg ogreba objavio je 1950. godine Robert Debré u Parizu. Danas se bolest javlja širom svijeta.

Klinička slika:

Inkubacija je varijabilna, a iznosi 3 do 14 dana od inokulacije (ogreb ili drugi kontakt s mačkom) do stvaranja primarne kožne promjene (lezije), te 5 do 50 dana od inokulacije do pojave povećanih limfnih čvorova (limfadenopatije).

Na mjestu inokulacije (najčešće ogrebotina od mačića) uočljiva je primarna lezija, crvena mrlja (makula), kvržica (papula) ili gnojni mjehurić (pustula) veličine 2 do 5 mm, u trajanju 1 do 3 tjedna, koja prethodi povećanju susjednih limfnih čvorova (regionalnoj limfadenopatiji).

U većine bolesnika bolest mačjeg ogreba je benigna bolest s tipičnim kliničkim nalazima (kvržica ili mjehurić na mjestu kontakta s mačkom, povećani limfni čvorovi), a komplikacije i trajne posljedice samo su iznimne pojave (endokarditis, encefalitis i druge). Povećani limfni čvorovi održavaju se i do nekoliko tjedana, a gnojna upala (purulentni limfadenitis) znatno je rjeđa pojava, u nekih 11% bolesnika. U ovoj bolesti osip je veoma rijetka pojava, tek u 5% bolesnika sa ovom bolešću.

Diferencijalna dijagnostika:

Kliničko značenje bolesti mačjeg ogreba očituje se u diferencijalnoj dijagnostici prema drugim bolestima s nalazom limfadenopatije (infekcijska mononukleoza, toksoplazmoza, upala limfnih čvorova uzrokovana drugim bakterijama, uzročnikom tuberkuloze, benigni i maligni tumori i druge bolesti).

Dijagnoza:

Tradicionalni dijagnostički kriteriji (podatak o kontaktu s mačkom, regionalni limfadenitis sa ili bez inokulacijske papule ili pustule, pozitivan kožni test, karakteristični patohistološki nalaz aspirata limfnog čvora, negativni nalazi drugih bolesti), izolacija uzročnika i/ili detekcija njihovih nukleinskih kiselina (DNA) PCR-metodom iz upalom zahvaćenog tkiva i/ili krvi, testa indirektne imunofluorescencije (IFA) u pretraživanju protutijela u serumu bolesnika na antigene B. henselae.

Liječenje:

Povećani limfni čvorovi spontano i postupno smanjuju veličinu. Antibiotici se primjenjuju samo u bolesnika s osnovnim hroničnim bolestima i u onih s bakterijemijom i teškim kliničkim oblicima (azitromicin i ciprofloksacin).

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*


Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.