Zračenje i trudnoća

Zračenje i trudnoća
Zračenje i trudnoća

Izloženost ionizirajućem zračenju, a posebno većim dozama, vrlo nepovoljno djeluje na ljudski organizam. Ovo djelovanje je na subcelularnoj razini i posljedice se mogu podijeliti na somatske i genetske.

Osjetljivost pojedinih tkiva je različita i obrnuto je proporcionalna njihovoj izdifcrenciranosti. Ova činjenica omogućuje i primjenu jonizujećeg zračenja u terapiji malignih oboljenja, jer su maligne stanice slabije diferencirane od normalnih i samim tim osjetljivije na djelovanje zračenja.

U svakodnevnom životu se susrećemo s mnogobrojnim izvorima ionizirajućeg zračenja. Ovi izvori su prirodni i umjetni. Prirodni ion zračenja potječe od kozmičkog zračenja, i od radioaktivnih elemenata u Zemljinoj kori i na njoj. Umjetni izvori su iz dana u dan sve brojniji i značajno doprinose humanoj patologiji. Pored uređaja koji u svom radu koriste radioaktivne izotope ili stvaraju ionizirajuće zračenje (gromobrani, TV i dr.), Zlouporabe kao što je primjena nuklearnog oružja i udesi u nuklearnim centralama i postrojenjima, značajan faktor je i medicinska primjena zračenja. Ova primjena može biti u dijagnostičke i terapijske svrhe.

Pošto je učinak ionizirajućeg zračenja posebno nepovoljan na reproduktivne organe i tkiva u razvoju, nameće se potreba za većom pažnjom u njegovoj primjeni kod osoba u reproduktivnoj dobi, djece, posebno kod žena, a naročito u trudnoći. Kod djece i osoba u reproduktivnom razdoblju obavezna je zaštita gonada pri rendgenskim pregledima, a kod žena u reproduktivnom razdoblju dopuštena je samo u prvoj polovici menstrualnog ciklusa. Ovo je regulirano i posebnim zakonskim propisima.

Kod trudnica se izbjegava izlaganje ionizirajućem zračenju koliko god je to moguće, a kada se mora primijeniti, provode se posebne mjere zaštite začetka ili ploda. Izlaganje zračenju može u prvom tromjesečju trudnoće izazvati promjene inkompatibilne sa životom i samim tim dovesti do prekida trudnoće. U ovom razdoblju može doći i do indukcije malignih oboljenja, koja će se ispoljiti poslije rođenja (razdoblje latencije može biti i više godina, pa čak i više desetaka godina). Moguća su i genetska oštećenja koja će se ispoljiti tek u sljedećim generacijama. U kasnijim fazama trudnoće može doći do poremećaja razvoja pojedinih organa i sustava, posebno središnjeg živčanog sustava i osjetila i do rađanja djeteta s raznim malformacijama.

Zbog svega navedenog, još jednom ističemo posebnu pažnju koju treba pokloniti primjeni ionizirajućeg zračenja u trudnoći. Poseban problem su žene koje profesionalno dolaze u dodir s izvorima zračenja i one moraju u trudnoći privremeno napustiti svoja radna mjesta i da rade u uvjetima gdje nema izloženosti zračenju.

U slučajevima nehotičnog izlaganja većim dozama ionizirajućeg zračenja u trudnoći zbog nedijagnostikovane trudnoće ili kada je u pitanju apsolutna indikacija za primjenu zračenja, bilo u dijagnostičke, bilo u terapijske svrhe, treba najozbiljnije razmotriti pravodobni arteficijalni prekid trudnoće, da bi se izbjegle genetske promjene ili rođenje oštećenog ploda. Time se i trudnica oslobađa straha da će roditi dijete koje ima ova oštećenja i koje je manje sposobno za život.

Be the first to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published.


*


Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.