Klimakterijum je prijelazno doba žene, odnosno vrijeme između generativne periode i senijuma. Ovaj životni period karakteriše gašenje ovarijalne funkcije žene i njene generativne sposobnosti. U našim uslovima klimakterijum se najčešće javlja između 45. i 50. godine života. U pojedinim slučajevima znaci klimakterijum a mogu da se jave znatno ranije ili čak veoma rano, a poznati su i rijeđi slučajevi kod kojih ovo životno doba počinje tek poslije 50. godine.
Menopauza
Mnogi ljekari često klimakterijum nazivaju i menopauzom, što je netačno, jer je menopauza u stvari samo dio jednog mnogo šireg perioda koji počinje nekoliko godina prije prestanka periodičnih krvarenja i traje izvjesno vrijeme po prestanku menstruacije.
Zapravo, menopauza je samo jedan od simptoma klimakterijuma. I to je jedan od simptoma koji se javlja među prvima.
Neki autori dijele klimakterijum na doba prije menopauze i doba poslije menopauze. Pri tom se ističe da u predmenopauzi dominiraju znaci menstrualnih poremećaja, a u postmenopauzi dominiraju poremećaji iz sfere vegetativnog sistema.
Uzroci klimakterija
Pravi uzroci nastajanja klimakterijuma nisu poznati. Smatra se ipak da u tome osnovnu ulogu igraju procesi na žlijezdama sa unutrašnjim lučenjem, koji nastaju kao posljedica starenja i istrošenosti cjelokupnog organizma. Svakako da u tome, naročito u vezi sa pojavama u generativnoj sferi, značajna uloga pripada jajniku. U toku pune polne aktivnosti sve više plemenitog ovarijalnog tkiva biva zaposjednuto atretičnim folikulima i ožiljnim formacijama, nastalim atrofijom velikog broja žutih tijela.
Atrofična žuta tijela poprimaju bjeličast izgled i nazivaju se corpora albikancija. Površina jajnika je glatka u doba puberteta, sazrevanjem i oslobađanjem jajnih ćelija iz De Grafovih folikula postaje naborana i posuta mnogobrojnim ožiljcima. Sa starošću žene, jajnici postaju sve refrakterniji na podsticaje iz hipofize te je za njihovu funkciju potrebna sve veća količina gonadostimulina.
Usljed starenja, a svakako i iz drugih još nedovoljno poznatih razloga, jajnici, neposredno pred nastajanje klimakterijuma postaju nesposobni da odgovore na hormonske podsticaje iz hipofize. Zbog toga, u početku, javljaju se smetnje u sazrijevanju folikula i nastajanju ovulacija, a samim tim sve su češći anovulacioni ciklusi. Pri tome krvarenja iz uterusa postaju neuredna, kako po vremenu javljanja, tako i po obilnosti i trajanju. Uskoro potpuno prestaje sazrijevanje folikula, te ovulacije u potpunosti izostaju. Zbog toga nema stvaranja žutog tijela niti lučenja progesterona.
Prednji režanj hipofize, da bi podstakao na rad jajnike, luči u to vrijeme povećane količine gonadotropina, što djelimično, za izvjesno kratko vrijeme, iscrpljuje iz jajnika i njihovu posljednju rezervnu snagu. U jajnicima ne prestaje na početku klimakterijuma sazrjevanje folikula i stvaranje estradiola.
Mnogi folikuii u to vrijeme sazrijevaju do izvjesnog stepena, ali ne dolazi do ovulacije niti do stvaranja žutog tijela. Sposobnost da žena zatrudni rapidno opada, da bi uskoro u stvari potpuno iščezla. No, s tim ne treba biti apsolutno siguran, jer se dešava, doduše veoma rijetko, da žena i u premenopauzi zatrudni.
U folikulama se u to vrijeme još uvek luči prilična količina estradiola. Zbog toga, u toj takozvanoj hiperestrogenoj fazi klimakterijuma na materici nastaju promjene veoma slične onim koje se viđaju kod hemoragične metropatije. Kao posljedica produženog lučenja estrogena i nedostatka progesterona, javljaju se često disfunkcionalna krvarenja iz uterusa.
Dotle redovne i po količini i trajanju uredne menstruacije postaju neredovne, češće ili rjeđe, oskudne su ili pretjerano obilne po količini, i traju kraće vrijeme ili su produžene. Javljaju se često klimakterične menometroragije.
Ljekar treba da je oprezan i ukoliko takvo stanje potraje, treba da kod žene izvrši eksplorativnu kiretažu i materijal pošalje na histološki pregled, jer u to životno doba može da se javi rak tijela uterusa i da se krije iza klimakteričnih tegoba i simptoma. Ova neuredna krvarenja traju kraće ili duže vrijeme, obično po nekoliko mjeseci do godinu dana, a nekad i duže, pa poslije toga definitivno prestaju.
Time ujedno nastupa i menopauza, a uporedo sa tim znatno se smanjuje lučenje estrogena u jajnicima. Njihova izlučena količina tako je niska da ne može više da utiče na razvoj endometrijuma niti da izaziva ciklične promjene na njemu. Ovo utoliko prije što u jajniku nema stvaranja žutog tijela niti produkcije progesterona. To je hipoestrogena faza klimakterijuma karakteristična za doba postmenopauze, u toku koje mogu da se jave organske, neurovegetativne i psihičke promjene.
Žene često postaju gojazne. Naslage masti gomilaju se pretežno na bedrima, butinama i nogama. Prestankom funkcije jajnika pojačava se funkcija nadbubrega, pa se kao posljedica toga kod mladih žena javlja tendencija pojačane kosmatosti, naročito u predjelu brade i brkova.
Vegetativne promjene
U to vrijeme, naročito dok je u hipofizi pojačano lučenje gonadostimulina, javljaju se znaci poremećaja u vegetativnoj sferi. Izvjesne žene osjećaju tahikardiju, probode u predjelu srca, mravinjanje pod kožom, povremene vrele talase koji im zapljuskuju lice, lako se znoje.
Kod nekih može da se javi povišenje arterijskog krvnog pritiska, koji poslije izvjesnog vremena spontano spada na normalu. Kod drugih, relativno malobrojnih, dolazi do trajno povišenog krvnog pritiska. Doskora su vegetativne smetnje u klimakterijumu objašnjavane uticajem gonadotropina na vegetativni sistem organizma žene. Sada, pak, postoji težnja da se to objasni nedostatkom estrogena i lošom adaptacijom organizma na nedostatak ovog hormona.
Mnoge žene se teško mire sa gašenjem ovarijalne funkcije. Postaju zabrinute, zamišljene i nesrećne. Sklone su lakom i bezrazložnom mjenjanju raspoloženja. Razdražljive su i često sklone plaču. Kod rijetkih mogu da se jave i prava depresivna stanja. Kod znatnog broja žena menopauza protiče neosjetno sa slabo izraženim, gotovo nezapaženim simptomima.
Rjeđe, neugodni simptomi klimakterijuma mogu biti tako naglašeni i neprijatni da je neophodno preduzeti izvjesno liječenje i ženama olakšati tegobe. Kod lakših slučajeva obično je dovoljno peroralno davanje sedativnih sredstava. U težim slučajevima može se pored sedativa davati vitamin E ili se čak mora sprovesti hormonsko liječenje. Neugodne manifestacije i simptomi, koji se javljaju u toku klimakterijuma kod velikog broja žena, uglavnom iz domena poremećaja vegetativnih funkcija, doskora su se pripisivale djelovanju velikih količina gonadotropnih hormona koje u to vrijeme kompenzatomo luči prednji režanj hipofize. Prema novijim shvatanjima, međutim, oni su posljedica nedostatka estrogena, čije su količine u organizmu žene poslije menopauze izvanredno male.
Zbog toga se, ako su tegobe znatnije izražene i ako u većoj mjeri remete psihičku i fizičku ravnotežu žena, i terapija usmjerava u pravcu supstitucije hormona koji nedostaje, odnosno čija se produkcija u organizmu žene naglo smanjila, a samim tim i ka suzbijanju dejstva hormona prednjeg režnja hipofize, koji se u to vrijeme luči u vrlo velikim količinama. U tu svrhu daju se povremeno male doze estrogena koje nisu u stanju da izazovu znatnije promjene na endometrijumu, ali su ipak dovoljne da smanje neugodne simptome klimakterijuma i pomognu organizmu žene da se postepeno adaptirana novu hormonsku situaciju. Osim toga, estrogeni se mogu davati i u kombinaciji sa testosteronom.
U našoj zemlji proizvodi se kombinovani preparat, koji se daje jednom sedmično izvjesno vrijeme i sa kojim se postižu zadovoljavajući rezultati.
Be the first to comment