Kristalografija i artritis

Upotreba polarizacijske mikroskopije (Kristalografija) za otkrivanje kristala natrijevog urata u sinovijskoj tekućini pacijenata s gihtom opisano je 1961. Od tada se primjenom ove relativno jednostavne tehnike, kao i drugih istraživačkih mogućnosti, kao što su elektronska mikroskopija, elementalna analiza na osnovi disperzije energije i difrakcija x-zraka, dokazala uloga i drugih vrsta mikrokristala, uključujući kalcijev pirofosfat dihidrat (CPPD), kalcijev hidroksiapatit (HA) i kalcijev oksalat (CAOx) u drugim oblicima artritisa.

Svaki od ovih kristala može uzrokovati akutni ili kronični artritis ili peritartritis.

CPPD, HA i CAOx

Unatoč razlici u morfologiji kristala, kemijskom sastavu i fizikalnim svojstvima, klinički nalazi uzrokovani odlaganjem i oslobađanjem natrijeva urata, CPPD, HA i CAOx često se ne mogu razlikovati. Prije početka korištenja kristalografskih tehnika u reumatologiji mnoga stanja za koja se mislilo da su giht, to u stvari nisu bia.

Zbog velike učestalosti (barem 60%) nalaženja HA i CPPD u kroničnim izljevima osteoartrotskih zglobova mogu se postaviti mnoga pitanja o njihovoj ulozi u nastajanju ili pojačavanju artritisa odraslih. Pacijenti s najtežim oblikom osteoartritisa izgleda da imaju najveću učestalost HA i/ili CPPD sinovitisa, što upućuje na dodatni ili sinergistički odnos.

Istodobna prisutnost natrijeva urata, CPPD, HA ili CAOx u istom zglobu dodatno naglašava važnost kristalografske analize pri ovim potencijalno teškim dijagnostičkim problemima. Kada postoji akutna upala zgloba ili periartikularnog tkiva vrlo je važno aspirirati i analizirati izljev kako bi se utvrdila moguća infekcija.

Polarizacijskim mikroskopom može se prepoznati većina tipičnih kristala, što dozvoljava postavljanje dijagnoze. HA međutim predstavlja iznimku. Kako ovi kristali ne prelamaju svjetlost dvostruko, te kako su i ekstremno mali, da bi se utvrdilo njihovo prisustvo potrebne su softiciranije tehnike. Bez obzira na otkrivanje specifičnih mikrokristaličnih tvari ili organizama, karakteristike sinovijske tekućine nisu patognomične.

Kronični monoartikularni ili ohgoartikularni izljevi neodređene etiologije zahtijevaju sličan pristup kao akutni izljevi. Premda kronicitet čini septički artritis malo vjerojatnim, on ipak ostaje dio diferencijalne dijagnoze, kao što je to i mikrokristalna artropatija.