Sudekova bolest

Definicija:

Radi se o patološki poremećenom procesu lokalnog cijeljenja praćenog distrofijom, i atrofijom mekih tkiva i kosti. Zbog toga se sindrom javlja nakon ozljede ili operativnog zahvata.

Etiopatogeneza:

Smatra se da u nastajanju ove kliničke slike može sudjelovati veliki niz različitih faktora :

• poremećaj neurovegetativnog i endokrinog sustava
• upale
• poremećaji lokalne cirkulacije (zbog strangulirajučeg sadrenog zavoja)
• poremećaji acidobazične ravnoteže
• inaktivnost

Klinička slika:

Kliničku sliku ovoga još uvijek nedovoljno razjašnjenog sindroma prvi je opisao Sudeck 1902. godine. Klinička slika Sudeckova sindroma može se podijeliti u tri stadija:

• 1. stadij ili stadij upale karakterizira u prvom redu bol koja se javlja ne samo pri opterećenju i pokretu nego i u mirovanju. Koža je otečena nategnuta sjajna i topla, pojačano se znoji, a gibljivost zglobova je smanjena. Labaratorijski nalazi ne pokazuju tipičnih promjena, a obično nema ni otekline limfnih čvorova. Radiološki nalaz pokazuje znakove osteoporoze, prije svega na malim kostima,
• 2. stadij ili stadij distrofije karakterizira i dalje prisutnost boli i početnih kontraktura zglobova sa atrofijom muskulature. Oteklina mekih tkiva nestaje, lokalna hiperemija pretvara se u hladnoću, a koža je obojena lividno plavo. Radiološki se nalazi difuzna mrljasta osteoporoza.
• 3.stadij ili stadij atrofije : funkcija narušenog uda bitno je narušena, sve do neupotrebljivosti. U toj fazi bolesti boli nisu uvijek prisutne, meka tkiva su atrofična, a koža blijeda I bez oteklina. Radiološki se nalazi izražena osteoporoza a zglobne pukotine mogu biti sužene.

Dijagnoza:

• RTG
• Klinička slika
• Laboratorijski nalazi

Liječenje:

Liječenje Sudeckova sindroma ovisi o stadiju u kojem se bolest nalazi. Važno je liječenje započeti što ranije.

• 1. stadij (stadij akutne upale). Imobilizacija u povoljnom položaju ekstremiteta, u dobro postavljenoj sadrenoj longeti smatra se prvom i najvažnijom mjerom. Primjena antiflogistika i analgetika smiriti će upalu i bol. Na tonus krvnih žila djeluje se preparatima divljeg kestena i Hiderginom, a primjena Calcitonina pokazala je povoljne rezultate. Od fizikalnih procedura u ovoj fazi dolaze u obzir ultrazvučna terapija , IFS , te krioterapija.
• 2. stadij ( stadij kronične upale i distrofije) Strogo mirovanje je indicirano jedino kod jakih boli i povećanja edema. U ovom stadiju ne treba očekivati rezultate od medikamentozne terapije. Počinje se sa laganim vježbama istezanja do granice boli čemu prethodi krioterapija, a može s koristiti i hidroterapija. Takodjer se ultrazvuk pokazao kao kvalitetno riješenje.
• 3. stadij ili stadij atrofije. U ovom stadiju nastojimo popraviti funkciju oštečenog ekstremiteta, iako često sa minimalnim rezultatom. Primjenjuje se fizikalna terapija u vidu izmjeničnih kupki, iontoforeza masaža i funkcionalna terapija.